Kako je Net.hr. prvi objavio, Mare Tomašević u ponedjeljak je navečer potražila pomoć u bolnici zbog ozlijeda koje joj je u sukobu u obiteljskom domu zadobila nakon što je suprug nasrnuo na nju. Tada ga je također odlučila prijaviti policiji, iako njegovo zlostavljanje, kako navodi, trpi već dvije godine.
"Svi me napadaju, djeca, rođaci, prijatelji...", rekla je nedugo nakon što su se informacije zavrtjele u svim hrvatskim medijima, koji su slučaj pratili kako zbog samog nasilja tako i zbog činjenice da je zlostavljačem javno proglašen jedan lokalni dužnosnik i član vladajuće stranke.
Da slučaj bude još aktualniji doprinijela je i činjenica da je Mare Tomašević u dva navrata pomoć potražila i od samog premijera, a da on, kako kaže, pogreškom nije reagirao.
Izlaz za žrtvu ili samo mogući kraj karijere za zlostavljača?
Drugi je to slučaj o zlostvaljanju žena političara u bliskoj povijesti koji je snažno odjeknuo u javnosti. Ne tako davno o navodnom zlostavljanjima u svojoj obitelji u javnosti je govorila i supruga bivšeg SDP-ovog ministra , koja je također tvrdila da se za pomoć obraćala i samom tadašnjem premijeru Zoranu Milanoviću, odnosno vodstvu stranke, a čije je navode kasnje DORH odbacio, ali je par završio u brakorazvodnoj parnici.
No, pitanje je li ideja o potrazi zaštite u okrilju šefova supruga političara dobar put za žrtvu koja iz pakla želi pobjeći ili on eventualntualno rezultira tek mogućim krajem karijere za političara?
Izgledno je ovo potonje i to možda.
Činjenica da su odlučile stati na kraj nasilju palac je gore, no ono je nešto što nisu smjele ni trpjeti. Ipak, ljudi su različiti i sa svime se nose individualno pa postoje razlozi zbog kojeg žene često tiho podnose zlostavljanje duže vremena, a da ga ne prijave.
U Udruzi B.a.b.e. navode nam kako osuda prijatelja, rođaka i drugih bliskih ljudi, o kojoj je prekjučer progovorila i Tomašević, može biti jedna od njih.
Žrtve nerijetko zlostavljanje godinama ne prijavljuju i zbog straha od nasilnika, ali i zbog nepovjerenja u institucije. Upravo ovo posljednje ističu kao ključno kad je riječ o zlostavljanju.
Političari bez ovlasti, ali imaju li moral?
"Mi svima savjetujemo da prijave nasilje institucijama koje su nadležne za njihovo rješavanje, jer to je jedini mogući pravni put i jedini način da se nasilje sankcionira. Samo nadležne institucije kao što su policija, Centar za socijalnu skrb i drugi mogu pokrenuti odgovarajuće postupke. Ako nisu zadovoljne njihovim djelovanjem mogu tražiti i očitovanje, ali i same pokrenuti tužbu. Trebaju imati povjerenje u institucije jer se u prijavama zlostavljanja, prema našem iskustvu, djeluje odmah", kaže nam Marija Ćurić iz Udruge B.a.b.e. Pritom ističe kako nitko drugi nema ovlasti učiniti nužne pravne korake koji bi na kraju konkretno pomogli samoj žrtvi zlostavljanja.
"Najviše što te osobe mogu napraviti jest uvjeriti osobu koja je žrtva zlostavljanja da ga prijavi nadležnim institucijama. Oni nemaju nikakve druge ovlasti. Mogu oni sami prijaviti nasilje, ali to je njihova osobna, moralna stvar, oni nisu ljudi koji mogu riješiti konkretan problem", kaže nam Ćurić ne želeći detaljnije odgovarati hoće li žrtvama nasilja donijeti štogod dobra činjenica da su se zbog svog problema obratile nekom državnom dužnosniku.
Međutim, ističe kako ono što političari mogu učiniti, kad je o zlostavljanju riječ, jest potpisivanje Istanbulske konvencije kojom se štite prava žena i koja će doprinijeti boljoj komunikaciji među institucijama omogućiti kvalitetniju zaštitu žrtvama nasilja.
