Klas je dozrio. Rekordna žetva Ivici Marodiju, rataru iz Kamenca kuca na vrata, a on je zabrinut.
"Ako cijena bude ispod kune, to je za nas katastrofa. Ionako je za nas to sve pitanje dokad ćemo opstati, mi koji smo malo manji i oni veći", kazao je Ivica.
Godina je za pšenicu idealna. S hrvatskih 150 tisuća zasijanih hektara ubrat će se prinos od 750 tisuća tona te krušarice.
Proizvodnja je godinama ista, a potrebe se smanjuju – što zbog uvoza brašna i pekarskih proizvoda, ali i smanjenja broja stanovnika.
"Hrvatske su se potrebe s dosad uvriježenih 550.000 smanjile na oko 400.000 tona pšenice, za oko 20 do 25 posto. Mi bilježimo povećan uvoz od 13 posto, a dodatno je smanjenje i smanjen broj stanovništva za kekavih dva do tri posto", izjavila je predsjednica Žitozajednice Nada Barišić.
Unatoč tome, Hrvatska nema problema s izvozom viškova. U prosjeku između 200 i 400 tisuća tona odlazi u Italiju, Bosnu i Hercegovinu te Mađarsku.
"Mi idalje zagovaramo jednu strategiju da Hrvatska treba proizvoditi preko milijun tona. Da treba imati između 180 i 200 tisuća hektara pod pšenicom", kazao je Ernest Nad, Hrvatska gospodarska komora.
Veće količine, ali ne i manju cijenu – potpisali bi odmah poljoprivrednici.
Kako bi opstali, pojedini su se ratari preorijentirali na durum pšenicu koja se koristi u proizvodnji tjestenine. Na tržištu postiže dvostruko, čak i trostruko veću cijenu od obične pšenice.
Zoltan Pinkert, ratar iz Suze, lani je napravio eksperiment s durumom. Imao je izvrstan urod i siguran otkup. Za deset će dana u žetvu na čak sto hektara.
"Sve preko pet tona izvanredno. Mi smo prošle godine imali šest tona i tako da je to čak vrhunski proizvod bio. Kvalitetom smo bili samo bod manje od ekstra kvalitete. Tako da smo jako dobro prošli prošle godine s durum pšenicom", kazao je Zoltan.
Dobri vremenski uvjeti dat će kvalitetu koju neće pratiti cijena. Zato će Gospodarska komora predložiti da država i lokalne zajednice financiraju čuvanje u silosima do jeseni, kad bi burze mogle biti povoljnije za ratarski džep.
