U vrijeme Božića, kada televizijski program tradicionalno prikazuje tople božićne filmske uspješnice i brojne animirane filmove, najnovija je studija pokazala da neki od najpopularnijih i nagledanijih crtića koji već desetljećima osvajaju nježna dječja srca diljem svijeta, s obzirom na stopu smrtnosti likova u njima, predstavljaju prava "legla smrti i uništenja" kakvih se ne bi posramili ni filmovi za odrasle poput "Pulp Fiction" ili "Crni labud".
Slavni Disneyevi crtići "Snjeguljica" (1937.), "Bambi" (1942.), "Petar Pan" (1953.), "Pocahontas" (1995.), "Uspavana ljepotica" (1959.) i "Mala sirena" (1989.), pa čak i recentniji "Tarzan" (1999.), "U potrazi za Nemom" (2003.) ili "Snježno kraljevstvo" (2013.) daleko su nasilniji od nekih filmova za odraslu publiku koje djeci nikada ne bismo dopustili gledati. Njihovi likovi imaju više nego dvaput veću šansu da umru nasilnom smrću, pokazala je studija koju su proveli University College London i University of Ottawa.
Studija je objavljena u British Medical Journalu, a obuhvatila je najpopularnije i najgledanije crtane filmove od 1937. do 2013. koje je, utvrdivši da sadržajno stoje uz bok "neobuzdanoj stravi i užasu" filmova za odrasle, proglasila "leglima smrti i uništenja".
"Strašne smrti u crtićima su posve uobičajene", ističe se u studiji, navodeći kao primjere pucnjavu u "Bambiju", "Petru Panu" i "Pocahontas", ubojstva nožem u "Uspavanoj ljepotici" i "Maloj sireni", te "potencijalno traumatične" životinjske napade u Pixarovom crtiću "Život buba" (1998.), te DreamWorksovima "Kako izdresirati zmaja" (2010.) i "Croods" (2013.).
Voditelji istraživanja Ian Colman i James Kirkbride kao posebno su dojmljive "animirane ekranizirane smrti" istaknuli onu majke naslovnog lika u crtiću "U potrazi za Nemom", koju u prvih pet minuta filma pojede barakuda, te smrt Tarzanovih roditelja koje pojede leopard. "Umjesto da budu bezazleniji i da predstavljaju nježniju alternativu tipičnim hororcima ili dramama, animirani filmovi za djecu zapravo su prava vrela ubojstava i pustošenja", kazao je Colman.
Smrti i nasilje u crtićima "posebno mogu biti traumatični za malu djecu, uz snažne i trajne posljedice", upozorili su znanstvenici.
Kako bi izračunali količinu nasilja kojemu crtići izlažu djecu, znanstvenici su analizirali u kojem je točno trenutku filma, u odnosu na njegov početak, nastupila smrt nekog od glavnih likova u 45 animiranih filmova koji su u razdoblju od 1937. do 2013. ostvarili najveću zaradu na kinoblagajnama diljem svijeta.
Dobivene su podatke usporedili s nasilnim sadržajem u dva najpopularnija filma za odrasle lansirana u istoj godini kao i svaki od crtića obuhvaćenih studijom, isključujući akcijske i avanturističke filmove za mlađu publiku.
Studija je pokazala da neki od glavnih likova umire u njih gotovo 70 posto, u usporedbi s 50 posto kad je riječ o filmovima za odraslu publiku, dok je smrt roditelja nekog od glavnih likova pet puta učestalija u crtićima nego u filmovima za odrasle.
Pritom žanr filma i godina njegova nastanka nije imala nikakva utjecaja na rezultate, a "nema ni dokaza koji bi upućivali na to da se razina nasilja u crtićima mijenjala od 1937.", istaknuli su znanstvenici.
