Jedan od razloga za mrklo predviđanje neka bude činjenica da nismo ni proslavili Novu godinu, a Vlada je već izbila iz proračuna par stotina tisuća kuna više nego je predvidjela kad je donosila proračun za sljedeću godinu. Kako procjenjuje Novi list, rotiranje kadrova Jadranke Kosor moglo bi koštati do 800 tisuća kuna. Ako nastavi ovim tempom, Vlada bi uskoro i bez po' muke mogla probiti vlastiti zakon o zamrzavanju državnog proračuna. Ipak je razlika između ovogodišnjeg i proračuna za 2011. godinu, koji ga ne smije nadmašiti, samo dvije stotine milijuna kuna. Gadno je što ulazimo u izbornu godinu, kad treba biti darežljiv, a prihodi su rađeni na projekcijama napravljenim temeljem optimističnih procjena rasta BDP-a, koji nikako da se mrdne. Dvjesto milijuna kuna, imali smo prilika vidjeti, naša Vlada sprži dok si rek'o keks. Uzmimo za početak mikroprimjer pametnog raspolaganja novcem koji je potreban za mijenjanje ministara.
A zbog čega? Nikome nije jasno. Da bismo gledali nova zabrinuta lica u kravatama kako ulaze u Banske dvore i prave se da rade nešto spektakularno što dosad nikome nije palo na pamet? Hvala lijepa, nije trebalo. Pravo bi osvježenje bilo da znamo da se Božidar Kalmeta i Darko Milinović drže na pristojnoj udaljenosti od središta izvršne vlasti, ali ta se vrsta zabrane približavanja, naprimjer, neće dogoditi. Sve ostalo nije osvježavajuće iz nekoliko jednostavnih razloga.
Prvo, država si je natovarila još jednu menadžersku plaću na grbaču. Da u Vladi ne znaju računati plaće u državnom i javnom sektoru nije neko iznenađenje, ali nas tu eventualno može začuditi drskost povećanja Vladinog kabineta. Kukamo i plačemo nad svakom kunom, a onda se povećava broj činovnika u Vladi. Već imamo jednog HUP-ovca u Vladi, i to ni manje ni više nego bivšeg predsjednika Hrvatske udruge poslodavaca Đuru Popijača. A sada dolazi i drugi – Domagoj Ivan Milošević.
Odakle sumnja u Kosoričine razloge
Sjetite se jednog Popijačeva poteza koji nas je oborio s nogu ili jedne brojke koja je narasla u hrvatskom gospodarstvu, a da to nije broj radnika na raspolaganju, odnosno burzi? Potez koji se eventualno može nazvati nezaboravnim je podmuklo podvaljivanje izmjena Zakona o radu bez dogovora sa svim stranama. Kada je trebalo provesti građanski referendum o tome, reklo se da je skupo i još su slagali da je tri puta skuplje nego što jest. Divota. Što je s modelima A, B i C za financiranje gospodarstva? Nitko ih živ ne spominje. No, hajde, ovaj novi HUP-ovac će sigurno napraviti čudo koje se isplati plaćati 36 tisuća kuna mjesečno.
Primjer drugi. Tri mjeseca Kosor je gnjavila da će netko letjeti iz Vlade, a onda je baš nakon završetka zasjedanja Sabora smislila to i provesti. Tim pametnim potezom bačeno je više od 100.000 kuna u vjetar. Je li to normalno i logično ponašanje? Nije. Treći primjer. Ministarstvo obrane i Ministarstvo kulture trebaju nove kadrove da bismo mogli u Europu i da bi nam porasle investicije. Kako da ne. Razni europski Swobode i Barrosa nisu se godinama jutrom probudili, a da im na pamet nije pala hrvatska kultura i obrana od nepostojeće vanjske ugroze.
Četvrti primjer. Čemu mijenjati ministra financija s isprikom da se umorio kad je čovjek lijepo rekao da mu odmor ne treba? I to ga najuriš nakon što je donio posljednji proračun ove Vlade, s deficitom koji bi lako mogao dosegnuti 20 milijardi kuna. I još ga potapšaš po glavi i kažeš da mu je proračun super.
Dva logičnija razloga
Toliko toga se sudara s Kosoričinim proklamiranim razlozima zašto miče ljude iz Vlade, da ostaju samo dva logična razloga zašto je to učinjeno. Prvi je kriminalni progon prognanih ministara, za koji se lako nađe razloga. Sjetimo se samo sedmerostruko optuženog Damira Polančeca s puno manje staža u HDZ-u u odnosu na smijenjene ministre.
Drugi je plastična kirurgija Banskih dvora, koji više ni sami sebe ne prepoznaju u odnosu na prvu grupnu fotografiju na stepenicama Sabora tamo početkom 2008. godine. A ona ti dođe kao još jedan face-lifting krezube nemani s kožom lica svezanom na mašnu u području tjemena.
