Ovu prestižnu nagradu, koja se svake godine dodjeljuje intelektualcima, kulturnjacima i umjetnicima, Celakoski je, prema obrazloženju peteročlanog žirija, zaslužio iznimnim zalaganjem u ubrzavanju novih modela suradnje između kulturnih i građanskih akcija, nezavisnih kulturnih organizacija, vladinih tijela i civilnog društva u Zagrebu, te šire u Hrvatskoj i na područje cijele Jugoslavije.
Uz Teodora, dobitnik nagrade je i Teatro Valle Occupato, samoorganizirana skupina umjetnika i kazališnih djelatnika. Oni su u lipnju 2011. spriječili privatizaciju najstarijeg rimskog kazališta te ga pretvorili u zajednički prostor kulturnih dobara otvoren za širu zajednicu. Zajedno će podijeliti nagradu u iznosu od 50.000 eura.
Koordinacija udrugom Pravo na grad, borba protiv "privatizacije" Varšavske u Zagrebu i Srđa u Dubrovniku, osnivanje multimedijalnog instituta MaMa, borba protiv Zakona o strateškim investicijama samo je najeksponiraniji dio društveno korisnog rada Teodora Celakoskog.
//www.youtube.com/embed/iDIN-qXF66s
Ipak, Celakoski ističe da nije sam zaslužio nagradu ECF-a, nego svi oni koji su zajedno s njim sudjelovali u borbi protiv okupacije javnog dobra. U razgovoru za Net.hr Celakoski je kazao da će nagrada zato biti usmjerena u njihova daljnja nastojanja oko očuvanja zajedničkih i javnih dobara, osobito oko izgradnje široke društvene akcijske platforme za njihovu zaštitu.
Daljnje akcije
Prilika za to već je pred njima – udruge i sindikati okupljaju se u široku platformu za borbu protiv monetizacije autocesta.
"Još prije ljeta je veći broj udruga, među kojima su Zelena akcija, Centar za mirovne studije, Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, Pravo na grad, krenuo u proces suradnje sa svim sindikalnim središnjicama. Nakon naše podrške prvomajskim prosvjedima, uslijedilo je, na inicijativu Nezavisnog cestarskog sindikata, okupljanje oko protivljenja Vladinim namjerama da se autoceste daju u koncesiju. Planiramo organiziranje najšire društvene platforme za ishodovanje referenduma na temu sprečavanja koncesioniranja i privatizacije javne infrastrukture i javnih usluga", otkriva nam Celakoski.
I sindikatima i udrugama je, kaže nam, jasno da će ti postupci vlasti dovesti, kao i svuda gdje su primijenjeni, do povećanja cijena usluga, smanjivanja njihove kvalitete, zatim do otpuštanja radnika i smanjivanja investicijskih aktivnosti.
Osim toga, ističe, koncesionarima se vrlo često na različite načine garantira profit. "Najbliži primjer za to je koncesionar na Istarskom ipsilonu Bina Istra, koji je na temelju ugovorom zagarantiranog prometa, koji se nije ispunio, niti će se u budućnosti ispuniti, iz državnog proračuna u desetak godina dobio 1,3 milijarde kuna, a do kraja isteka koncesije 2027. procjena je da će taj iznos biti gotovo 3,5 milijardi kuna. Dakle, kao i u drugim primjerima primjene neoliberalnih mjera, i ovdje su troškovi javni, a profiti privatni", ističe Celakoski.
Okupljene udruge i sindikati sada su u procesu dogovaranja i poslagivanja koalicije, a u sljedećih nekoliko mjeseci planiraju krenuti u prikupljanje potpisa.
//www.youtube.com/embed/Bo1q5Vi_FqM
Valja biti na oprezu
Posebnu opasnost udruge vide i u mogućnosti privatizacije vodoopskrbe. "Sam Bandić je kazao da još neće doći do toga, ali to ukazuje da razmišljaju o tome. Uzmemo li u obzir da uza se ima suradnicu Sandru Švaljek, koja je istaknuti propagator novih neoliberalnih mjera koje se tiču privatizacije i davanja javnih usluga u koncesiju, valja biti na oprezu", kaže nam Celakoski.
Koliko bi takav potez bio štetan, pokazuje nam na primjeru Pariza koji je 2008. godine rekomunalizirao (vratio u svoju nadležnost) vodoopskrbu, a podaci su pokazali da su time u svega nekoliko godina uštedjeli 35 milijuna eura i odmah snizili cijenu vode za osam posto.
"Nevolja je u tome što proces ide lako u smjeru privatizacije, a sporo u suprotnom smjeru", zaključuje Celakoski.
"Situacija oko Srđa pokazala je da vlastodršci na nacionalnoj i lokalnoj razini, zajedno s oporbenim strankama, predstavljaju običnu klijentelu jakih financijskih interesa. U Gradskom vijeću Dubrovnika slomile su se sve ideološke i interesne podjele među strankama, jednako kao što se dogodilo i u Skupštini Grada Zagreba kod izglasavanja projekta na Cvjetnom trgu."
"Prije svega, ta situacija pokazuje kontinuitet politike pogodovanja Milana Bandića prijatelju Tomi Horvatinčiću. No, sada tu politika ima nove saveznike. To su Ferdelji, Kosor i njegov HSLS.
Ti poduzetnici u funkciji gradskih zastupnika uspjeli su prvi put staviti cijenu na javni interes. Naime, posljednjom odlukom o ukidanju javnog interesa nad tim dvoranama, definirali su novčani iznos za koji se može prodati javni interes u Zagrebu. To je nešto više od pet milijuna kuna. Tako od deklarativno pobrojanih točaka javnog interesa, na osnovi kojih je Skupština mogla donijeti plan za gradnju u navedenom donjogradskom bloku, nije ostalo ništa. Dakle, onaj tko ima novac, može činiti što ga je volja.
A lako je imati novac kad vam grad plati gradnju rampe na javnoj površini za vašu privatnu garažu u iznosu od 12 milijuna kuna. Čak i u ovoj izdvojenoj kalkulaciji, jasno je tko je tu na gubitku."
