Kad je Josip početkom ožujka kao pripadnik Desetog kontigenta Hrvatske vojske ponosno otišao u Afganistan u svoju prvu vojnu misiju, bilo je to ispunjenje njegova životnog sna, ispričao nam je umirovljeni časnik Hrvatske vojske Slavko Lončar koji je Briškog dobro poznavao: ''Poželio bih takvog sina! Kroz vojsku je vidio uspjeh, zato je vjerojatno i išao, mislim da nije išao zbog plaće. Ponos!''
Briški je od malena maštao o tome da postane profesionalni vojnik. Prijavljivao se nekoliko puta i nije odustajao dok nije bio primljen u HV, rekli su nam njegovi prijatelji.
''On je bio fizički spreman, baš onako, kao atletičar je izgledao i uvijek mu je to bila životna želja'', kazao je Vicko Mindoljević iz Sesveta kraj Zagreba, u kojima je živio Josip Briški.
''Nisam vidio nikog tko je toliko volio svoj posao, to mu je bilo sve i dok je ovdje radio'', kazao je Dražen Polak, jedan od Josipovih prijatelja. Naime, do odlaska u vojsku Briški je radio u sesvetskom kafiću u kojem se danas teško nalazilo pravih riječi.
Obitelji njegovih suboraca sada strepe za drugu dvojicu ozlijeđenih vojnika. Ministar obrane i potpredsjednik hrvatske Vlade Damir Krstičević koji ih je otpratio u misiju, jutros je morao objaviti da su dvojica hrvatskih skupnika i jedan desetnik teško ozlijeđeni.
Briški je u to vrijeme bio životno ugrožen: ''92 godište. Pet godina u misiji. Jedan je '92., drugi je '87. godište, jedan je pet godina u sustavu, drugi je 12 godina u sustavu'', kazao je Krstičević, koji je ubrzo nakon toga otišao roditeljima Briškog i morao im priopćiti najgoru vijest.
Sesvete tuguju nakon što se tragična vijest proširila velikom brzinom, javila je RTL-ova reporterka Amela Čilić i podsjetila: ''Josip Briški nedavno se oženio i dobio dijete, koje je napunilo godinu dana''.
''Druga dvojica ranjenih hrvatskih vojnika su stabilno'', kazala
je Čilić te dodala da su izraze sućuti uputili NATO, Američko
veleposlanstvo u RH te Ministarstva obrane Slovenije, Sjeverne
Makedonije i Crne Gore.
