Dosad je u COVID respiracijskom centru u sklopu Kliničkog bolničkog centra Rijeka, od polovine ožujka na respiratorima i intenzivnom liječenju završilo svega šestero osoba. Taj centar djeluje na prostoru Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije. Troje bolesnika iz Istarske županije se oporavilo i vraćeno je na liječenje u pulsku bolnicu. Trenutačno su u CRC-u jedna bolesnica iz Ličko-senjske i jedan bolesnik iz Primorsko-goranske županije. Oboje su stabilno, no jedna žena iz Primorsko-goranske županije je preminula od posljedica koronavirusa u kombinaciji sa srčanim i krvožilnim oboljenjima.
Za tu je namjenu u KBC-u Rijeka osigurano 38 mjesta, od čega tri u jedinici za COVID suspketne bolesnike, a ostatak u respiracijskom centru. Doktor Alen Protić, predstojnik riječke Klinike za anesteziologiju i intenzivno liječenje, čiji timovi skrbe o bolesnicima s najtežim simptomima koronavirusa, ne naglašava važnost respiratora u liječenju bolesnika, već i osoblja te druge opreme.
"Dakle, samo intenzivističko mjesto nije samo respirator već i monitor, posebne pumpe te medicinski kadar. Jedna medicinska sestra pokriva najviše dva intenzivistička mjesta. U ovom trenutku kod nas pacijenti koji trebaju čekati nalaz kojim se potvrđuje prisutnost virusa imaju dovoljno mjesta s obzirom na to da te nalaze dobivamo unutar 12 do 24 sata", istaknuo je doktor Protić te dodao kako u KBC Rijeka nitko od medicinskog osoblja nije zaražen, zahvaljujući postavljenim kamerama.
'Manje je više'
Mnogi naglašavaju važnost respiratora u liječenju kritično oboljelih od COVIDA-19. Protić i njegovi kolege surađuju s Klinikom za infektologiju, koja obrađuje i liječi oboljele od koronavirusa. Najteži slučajevi se nakon intubacije i obrade dovoze u CRC, a to obično podrazumijeva da imaju pad kisika u arterijskoj krvi, nemogućnost disanja ili njegovu ubrzanost, hvatanje zraka te nedostatan unos kisika u tijelo. U tim slučajevima pacijent se umara i sve teže diše, pa mu je potrebna pomoć respiratora. No, Protić tu ima jedinstveno mišljenje.
"Glavno je pitanje kada s respiratorom krenuti, a još ključnije od svega kada prestati s primjenom respiratora. Mi smo kao intenzivisti pristaše minimalnog liječenja koje će pomoći pacijentu. Naime, svaki put kad se pacijent priključi na respirator, on mu spašava život. Kroz prvih nekoliko dana, odnosno pet do sedam dana, no iza tog razdoblja, respirator osim svojih korisnih učinaka, a to je spašavanje života budući da pacijent ne bi mogao disati bez njega, započinje sa svojim nuspojavama. U tom trenutku, kada virusna infekcija popušta, respirator može pridonijeti pojačanom nastupu bakterijskih infekcija koje mogu biti opasnije i od same virusne infekcije", ističe Protić u svom razgovoru za Novi list.
Antibiotska terapija, ističe, kod pacijenata oboljelih od koronavirusa mogla bi utjecati na razvoj otpornosti i otpornih bakterijskih upala, čime se liječenje otežava zbog smanjenog broja lijekova koji se kasnije mogu uspješno koristiti u liječenju.
"Zbog toga, u ovom slučaju, idemo s krilaticom 'manje je više'. Što poštednija terapija, pogotovo antibiotska kod ovakvih bolesnika, sve dok se pokažu parametri bakterijske upale koji nam sugeriraju da su bakterije krenule te da trebamo nastupiti s antibiotskim liječenjem. Što se respiratora tiče, potrebno je točno odrediti vrijeme od prelaska virusne upale u bakterijsku gdje treba doći do prestanka mehaničke ventilacije. Taj trenutak je vrlo teško pogoditi i za njega treba imati broj bolesnika koji se može kontrolirati. U zemljama gdje su takvi pacijenti prešli u jedan enorman broj u odnosu na broj sestara i liječnika, nemoguće je taj trenutak pogoditi. Dakle, bitno je znati kada pacijenta treba staviti na respirator, ali još bitnije i zahtjevnije, kada ih skinuti da respirator u liječenju ne bi radio više štete nego koristi, naglašava Protić.
Tri straha svakog kliničara
U tim slučajevima riječki liječnici koriste jasne smjernice temeljene na iskustvima iz najteže pogođenih mjesta na svijetu - Wuhana i Italije, ali i Australije te Novog Zelanda. Samo liječenje ovisi i o liječničkom timu, a Protić kaže kako je borba s koronavirusom izazovna za svakog bolničara.
"Na dnevnoj bazi imate stres i prijetnju virusa jer mi za razliku od ostale populacije koja bježi od koronavirusa, idemo u susret koronavirusu. Svakog kliničara je strah da bi se u nekom scenariju morao odvojiti od svoje obitelji, a ako je sa svojom obitelji, u permanentnom je strahu da joj ne prenese virus. Treći je strah da, ako se zarazi, tu bolest ne prenese svojim kolegama i dovede do toga da bolnica praktički nema liječnika i sestara. Ovo posljednje nas možda i najviše straši, više od činjenice da bismo se i sami mogli razboljeti", zaključuje doktor Protić.
Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
