Je li nacija glupa pa bira lošu vlast ili je vlast loša jer mogu tako, kada je već nacija glupa? Još jedno od bezbroj životnih ‘kokoš-jaje’ pitanja! Jesmo li loše informirani jer ljudi čitaju ono što im mediji serviraju, ili mediji serviraju takve teme jer narod to voli?
U Hrvatskoj se oni iznad nas ponašaju poput ludog muža alkoholičara koji je sklon iskazivati svoju dominaciju, šamarajući te i zahtijevajući da mu kažeš da je najbolji kojeg si dosad imala.
A mi to trpimo! Zašto? Jer volimo da boli. Volimo biti mazohisti, volimo biti poniženi i kasnije glumiti patnike. Nema drugog racionalnog objašnjenja.
Najčešće se to vidi kada zbog druge osobe patite, a znate da ne biste trebali. To je mazohizam i to se liječi. Priznanje je prvi korak. Dodajte si ‘checked’ na svaku od mojih navoda i gledajte ovaj tekst kao sastanak liječenih mazohista.
Zamislite si imaginarni krug u kojeg smo se svi posjeli i sad si sramežljivo odajemo tajne vlastite poremećene svakodnevnice. Cilj nije izlječenje jer za to treba dublji i duži uvid u skrivene kutke oblaka nalik žvakaćoj gumi koja nam stoji u lubanji već stjecanje dojma da nismojedini koji smo se zaboravili cijepiti na vlastitu nedosljednost i glupost (čitaj: mazohizam).
Meni je mazohizam već dvadeseti put zaredom gledati snimku Karamarkovog pobjedničkog govora 'Imamo predsjednicooououou' u slow motionu i snadbdjevati se nad njegovim morbidnim i rijetko pokazanim smiješkom, no i dalje to radim. Replay po 21. put.
Bol izazvana depilacijom nije ništa nasuprot mazohizma pri posjeti bilo kojeg šaltera banke, zdravstvene ili javne ustanove, tako da je najbolje da oboje odradite isti dan. Posebna katedra za mazohizam trebala bi postojati za one slučajeve koji se dignu u rano jutro kako bi otišli na predavanje na faksu koje nije obavezno. Opcija 'snooze' na mobitelu je čisti mazohizam, kao i ostati u Hrvatskoj nakon diplome. Nemojte ga mijenjati za patriotizam. Biti pošten na poslu i uspjeti ne pretvoriti se u ulizicu koja se preko 'small talka' uvlači šefovima u dupe je također mazohizam ovdje.
Mazohizam je kad uključiš 24Kitchen dok si na dijeti jer se želiš dokazati kao karakter. Isto tako, mazohizam je kad ne odležiš barem tjedan dana gripu koja te je uhvatila već nakon dva dana temperature izlaziš van jer ti je predosadno u krevetu. Zato idućih mjesec dana hodaš gradom kao hodajuća upala pluća i čudiš se kako neće prestati.
Nemam pojma zašto trpim neke poluidiote u svom životu jer 'niti imam biznis da me reklamiraju, niti sam uvučena u malverzacije da me deklasiraju'. Mora da je mazohizam. Ne znam koji me vrag navodi da po društvenim mrežama pratim tamo neke 'attention whoreuše' i što sam u konstantnoj borbi da li da nastavim s ignoriranjem istih ili da im ga napokon 'metnem' i počnem komentirati ‘pa jesi li ti normalna?’. Nova razina mazohizma, primijećene kod alfa žena, većinu prema beta ženama. A kao alfe bi trebale biti superiornije.
Mazohistički je ridati na tugaljive pjesme kada si u procesu prebolijevanja jer volimo glumiti očajnike i namjerno se šamarati baladičnim notama. Ako tako nastavimo, sljedeći korak je da nas netko obučen Martensice iscipelari te ostavi krvave i blatnjave ispod Savskog mosta.
Famozno vraćanje bivšima je stara tema koju sam već prožvakala i također se temelji na mazohizmu kao takvom. Žena ne bi bila žena kad ne bi išla tamo gdje je svjesna da će je emotivno, ali i fizički razapeti i odakle su je davno otjerali. Često kad nas odbace, mi se povučemo, kad nas napuste, shvatimo koliko smo postali zavisni, nakon što nas iznevjere počnemo nadzirati, a nakon što nas ponize, kao da nam to nije dosta, želimo još. Mazohizam.
Žena ne bi bila žena kad ne bi išla tamo gdje je svjesna da će je emotivno, ali i fizički razapeti i odakle su je davno otjerali".
Kod tih sadista imate priliku vidjeti i njihovu drugu stranu za koju se držite. Ta je strana neočekivano primamljiva onoj naivnoj našoj koja vjeruje u promjene. U jednom trenutku se pored takvih možete osjećati kao najpoželjniji, no u drugom ste im nitko i ništa. Zašto to rade i zašto se hrane nama mazohistima? Jer si ne mogu pomoći, a mi im hranimo ego svojom inferiornošću.
Živimo brzo. Želimo mnogo. Gazimo do cilja. I treba. Netko mora misliti o budućnosti. No ipak, prije svega smo ljudi ili bi se barem trebali ponašati ljudski. Prema sebi, ali i prema drugima.
Sav taj mazohizam se ponekad i isplati iako put kojim smo krenuli u ostvarivanje cilja nije bio najugodniji, no krajnji cilj bude. Oprezno s ovim saznanjem, ne želim potonjom rečenicu stvoriti izliku nekome da je biti mazohist ispravno. Jeste, do neke granice, da očeličite, no ako ste zbog bivanja takvim većinom vremena nesretni, onda ljudi moji, potražite pomoć! Ili si pomognite sami!
Ja za sebe znam da nekako, empirijski gledano, u svakoj sreći tražim zrno boli. U svakoj boli nađem i ljepotu, a ljepota me inspirira. I nije to mazohizam, prije ljubav prema životu i njegovim usponima i padovima.
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.