Hrvati su, po dobrom starom običaju, kad je u pitanju cijepljenje među najgorima u Europi, gori su od nas samo Bugari i Rumunji. To je već klasika. Ali nitko nije gori od nas, kad je u pitanju debljina. Tu smo prvaci, 73 posto muškaraca u Hrvatskoj je predebelo.
Ali i žene su prvakinje, nigdje u Europi nema ih 58 posto kao kod nas. Mame i tate svoje navike prenose na djecu: 35 posto djece ima previše kilograma.
Kad je zadnji put bila u studiju RTL Direkta rekla je da su Hrvati prvaci Europe po debljini. Tada još nismo znali da su i Hrvatice najdeblje. Prof. dr. sc. Sanja Musić Milanović je na prvoj liniji obrane protiv epidemije debljine. Ali iako je po struci epidemiologinja, nije na prvoj liniji obrane protiv epidemije koronavirusa. Nas njezino mišljenje nas itekako zanima.
Musić Milanović kaže kako kod nas ide svojim tijekom. Uporastu je debljina djece, muškaraca, no kod žene je u jednoj fazi, oko 2015. godine, značajno pao trend. "Senzibilizirali smo ih na edukaciju. Međutim, mi ne stvaramo okoliš koji je podržavajući za ono što educiramo i stvari idu na gore. To je jedan globalni problem. To je pandemija. Debljina je pandemija. U cijelom svijetu imamo taj problem. U Hrvatskoj je nažalost je sve veći i veći", tvdi Musić Milanović.
Porast pretilih osoba je rezultat je ignoriranja, guranja problem pod tepih i gledanja na debljinu kao isključivo probelm koji se tiče izgleda. Prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti debljina je zaista bolest. Ona o je rizični čimbenik za pet vodećih bolesti od kojih 90 posto ljudi u Hrvatskoj umire.
Isto tako debljina je socijalno determinirana kao i većina bolesti. što pokazuju istarživanja koja se sustavmno vode od 1993. godine. "Ona je značajno učestalija u ljudi nižeg socijalnog statusa. Međutim, ona je kod nas vrlo izražena u ljudi srednjeg ili višeg socijalnog statusa. Jedan vrlo zanimljiv podatak je da su sve prehrambene navike i bilo koje druge su sve socijalno determinirane, ali kod nas u Hrvatskoj bez obzira kojem statusu pripadate oko 67 posto Hrvata i Hrvatica svakodnevno konzumira 20 i više dekagrama suhomesnatih proizvoda", objašnja va Musić Milanović i dodaje kako je to zapraov ono što leži u podlozi rastućeg problema u Hrvatskoj.
Problem je što je to jako teško regulirati kako se ljudi hrane, najvažnija je edukacija educirati te da ljudi o debljini počnu razmišljati isključivo kao o zdravstvenom stanju. "Ono najvažnije je da ono o čemu pričamo učinimo dostupnim. Da ako pričao da mi kao društvo trebamo biti tjelesno aktivni onda treba stvoriti preduvjet za to. Onda u prodajnom automatu ne može biti to što je sad nego ono što učimo da je ispravno", kaže Musić Milanović.
Isto tako problem je i manjak tjelesne aktivnosti pogotovo kod djeca. Jer prije ulaska u osnovnu školu 88 posto djece je dovoljno aktivno, dakle oko 60 i više minuta no osam godina kasnije, samo njih 17 posto.
Pandemija koronavirusa
Musić Milanović kaže da kada bi znala odgovor na pitanje: zašto se u Hrvatskoj i dalje tako malo ljudi cijepilo, bila bi najsretnija na svijetu. "Ja se svaki dan pitam zašto je tomu tako i što napravit da se to promijeni. Ja sam se samoinicijativo uključila u kampanju od prvog dana. Cijepila sam se čim su mi prilike kao zdravstvenom djelatniku to dozvoljavale", dodala je Musić Milanović.
Kaže kako je htjela sam svojim primjerom pokazati da je za cijepljenje i da se ne boji cijepljenja i onoga što ljudi pričaju o promjeni genetske strukture. "To je nemoguće, naprosto nemoguće. Mi nemamo enzim u ljudskom tijelu koji bi to mogao prepisati iz citoplazme u jezgru. Ovdje je riječ o RNA virusu, a ne o DNA virusu. Znači potpuno nemoguća varijanta", objasnila je.
No, kaže kao je djelom za slabu procijepljenost kriva i kampanja koja je bila koncentrirana na postizanje oćeg imunite, a ne toliko na potrebu građana da zaštite sebe. "Međutim ja sam od početka govorila jedno te isto da sam ja primarno i mi svi primarno cijepimo zbog sebe na prvom mjestu, ali tek na drugom mjestu se cijepimo zbog onoga što je bila poruka kampanje: Misli na druge. Cijepi se! Da stvorimo kolektivni imunitet što je neophodno i tu smo gdje jesmo poluzatočeni i da rasteretimo zdravstveni sustav, ali primarno zbog sebe", zaključila je Musić Milanović.
Na pitanje kako tumači otpor medicinskog osoblja prema cijepljenju, Musić Milanović je rekla da to ne razumije. Naglasila je kako su ipak liječnici uglavnom procijepljeni, a potrdila je i da bi dio problema s nepovjerenjem građana u cjepivo mogao biti u samom narativu u kojem je cijela pandemija prezentirana.
Naše mjere su zapravo vrlo liberalne, osim na onom samom početku kad je bio vrlo strog lockdown. "Generalno govoreći, naše mjere su, u usporedbi s nekim drugim zemljama - pogledajte Australiju, pogledajte Novi Zeland - vrlo liberalne. Usudila bih se reći da narativ nije pratio te liberalne mjere. Da je djelovalo puno strože nego što je bilo u praksi", rekla je.
Njezin suprug jedan je od rijetkih čiji je narativ bitno drugačiji, pa tako između ostalog, u posljednje vrijeme zagovara prestanak nošenja maski. Tako je na nedavnoj konferenciji za medije upitao "koji je smisao nošenja maski ako su svi u prostoriji cijepljeni?!" i Musić Milanović dijeli to mišljenje.
"Ako je rekao 'u prostoriji u kojoj su svi ljudi cijepljeni', ja isto mislim da ne treba nositi maske. Jer koji je onda smisao cijepljenja? Danas sam doživjela jedno predivno iskustvo. Bila sam predavač na kongresu koji su studenti farmacije organizirali u Studentskom centru i bilo je 200 studenata. I nije bilo maski, svi smo se vidjeli, mi smo vidjeli cijela lica, mi smo vidjeli osmjehe, ekspresiju, zato jer smo svi imali covid potvrde. Osim nagrade da sam sigurna da ako se zarazim, a to ne znači da se ja neću zaraziti, neću završiti na najgori mogući način, da neće biti fatalnog ishoda, druga nagrada mi je da ostvarim nekakav ljudski kontakt", ispričala je.
Kazala je i kao joj je jako žao što postoji velika razina nepovjerenja u liječnike i ostale stručnjake. Takvu razinu nepovjerenja nije primijetila, kako kaže, u druge stvari poput liječnički prepisanih terapija.
"Ako si bolestan, iako ti liječnik prepiše neki terapiju, ne preispituješ na ovaj način na koji se sad preispituje", kaže.
Smatra da je svijetom zavladala neka vrsta kolektivne panike, koju teško komentira jer priznaje da nema odgovor na ta pitanja s obzirom na to da nije ni sociologija ni psihologinja. Najviše joj je, kaže, žao djece koja su podnijela velik teret pandemije, a i sama ima sina koji trenutno pohađa treći razred srednje škole.
"Taj dječak je praktički zadnje dvije godine zatočen. Kao i svi njegovi vršnjaci. Kažu da tu djecu hormoni pucaju sa svih strana, da su neposlušni. Ali koju su ta djeca pokazala visoku razinu empatije, odgovornosti, prema svima nama, prema meni kao starijoj osobi, prema svima kada je trebalo zaštiti starije jer nije bilo cjepiva. Postoje situacije kada se ljudi mogu cijepiti, a ne žele se cijepiti zbog sebe, pa zar ne osjećaju neki dug prema toj djeci, koja su bila vrlo odgovorna kada je trebalo. Zar im ne žele vratiti'", pita se.
U život se mogu vratiti samo ako skinemo maske, a skinuti ćemo ih kada će dovoljan broj ljudi biti procijepljen. Smatra da se trenutno toj djeci ugrožava i fizičko zdravlje jer su, između ostalog, propustila preventivne sistematske preglede u školama.
"Mi ugrožavamo tjelesno zdravlje, a o mentalnom zdravlju da ne govorim. Mnoge studije su sad već izašle koje govore o povećanoj incidenciji depresivnih simptoma. Definicija zdravlja uključuje i socijalno blagostanje. Do kada ćemo izdržati ekonomski? Kakvu ćemo zemlju ostaviti djeci? Zar im ne želimo zapravo omogućiti da skinu maske, da se gospodarstvo razvija, da im zaštitimo tjelesno i mentalno zdravlje, da počnu izlaziti i da, barem onaj manji dio svoje mladosti, jer jedna dio su dali nama, iskoriste kako smo mi uživali?", zaključuje Musić Milanović.
