Prema europskom građanstvu je projekt Hrvatskog pravnog centra koji provodi s partnerom Adriatic Mediom d.o.o te pridruženim partnerima – lokalnim radijskim stanicama. Projekt financira Europska komisija (koja ne odgovara za sadržaj emisija i članaka)
Od samog početka eurointegracija državljani članica Europske unije dobili su neka dodatna prava koja ne bi imali da su samo državljani svojih nacionalnih država. Takvo je pravo i sloboda kretanja.
Radnici, građani EU, uživaju to pravo, temeljem tzv. ugovorne slobode, koje se još zove i 'sloboda kretanja radnika', a koje podrazumijeva mogućnost ulaska u drugu državu članicu i boravak u njoj zato da bi se u njoj tražio posao ili se u njoj radilo, pojasnila nam je profesorica na Katedri za europsko javno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu Tamara Ćapeta.
Već smo ranije spominjali kako će hrvatski građani možda biti isključeni s nekih tržišta rada, ako pojedine države odaberu tu mogućnost, ali na najviše 7 godina. Tada će im i to pravo biti 'otključano'. Tada država članica neće smjeti diskriminirati radnika iz neke druge članice u odnosu na svoje državljane. Uz to, ističe profesorica Ćapeta, ne smije se čak niti dati prednost domaćem radniku.
"Dosta je naših ljudi radilo u Njemačkoj. Propisi koji su za njih vrijedili da bi se zaposlili do sada su bili velika prepreka. Posao su mogli dobiti samo ako za određeno radno mjesto prethodno nije bilo kvalificiranog Nijemca ili radnika neke druge države članice EU. Nakon ulaska u Uniju takve prepreke više neće biti za hrvatske državljane."
Sloboda pružanja usluga
Kao drugu slobodu, odnosno pravo, profesorica Ćapeta navela je 'slobodu pružanja usluga'. Ono se odnosi na pružatelja, ali i primatelja određene usluge. Prava primatelja i pružatelja usluga, kao i u slučaju radnika, zabranjuju diskriminaciju po nacionalnom državljanstvu.
Profesorica Ćapeta navodi primjer britanskog turista Kovana, koji je opljačkan u pariškom metrou. Obratio se pariškim vlastima da mu se zbog toga isplati određena novčana kompenzacija. Međutim, u Francuskoj je postojao propis koji je omogućavao naknadu štete, ali samo za Francuze. Britanski se turist obratio Europskom sudu pravde i tražio primjenu europskog prava prema kojem ga se ne može diskriminirati kao primatelja usluge u odnosu na Francuze. Sud je priznao njegovo pravo.
Kako primjer možemo uzeti i jednog samoborskog frizera. I on se može okoristiti slobodom pružanja usluga tako da, pređe granicu i u slovenskim Brežicama napravi frizuru svojoj klijentici ili da pak, slovenska klijentica ode napraviti frizuru u Samobor. Niti u prvom, niti u drugom slučaju, ni Hrvatska, ni Slovenija ne smiju ograničiti pružanje ove usluge.
Europsko pravo se, ističe naša sugovornica, može primijeniti i u slučaju kada primatelj i pružatelj usluga ostaju u svojim državama članicama, a usluga se ipak isporuči i konzumira.
"To je primjerice situacija kada kupite tečaj engleskog jezika na daljinu i pratite ga preko interneta. Vaš se učitelj nalazi u Londonu, a vi lekcije dobivate u Zagrebu. Nije se pomaknuo niti pružatelj niti primatelj usluge, ali je sama usluga prešla granicu."
Sloboda poslovnog nastana
U trećoj kategoriji su samozaposlene osobe. Imate li tvrtku, i nju možete bez ograničenja seliti unutar Europske unije, a možete na isti način otvarati i njene podružnice. Tako primjerice frizer iz Samobora može zatvoriti svoj salon u Hrvatskoj te ga otvoriti u slovenskim Brežicama.
U takvoj situaciji on, što se prava EU tiče, više neće biti pružatelj usluge, već se koristi jednom drugom slobodom koju nazivamo 'slobodom poslovnog nastana' i pojavljuje se kao samozaposlena osoba. Takvu slobodu ne uživaju samo pojedinci koji obavljaju određene usluge, nego, pojašnjava profesorica Ćapeta, i poduzeća.
Iako će se ukinuti ograničenja i zabraniti diskriminacija, države članice će svejedno moći uvjetovati neke kvalifikacije za obavljanje posla na njenom teritoriju. To je regulirano europskim zakonodavstvo koje regulira zahtjevnije profesije i ujednačava zahtjeve za kvalifikacijama. Naša sugovornica navodi kako je tu riječ o liječnicima, medicinskim sestrama, građevinarima, arhitektima i sličnim zanimanjima.
"Za određene tipove zanimanja koje su regulirane u pojedinim državama, radi se o međusobnim priznavanjima kvalifikacija koje su ljudi stekli u svojoj matičnoj državi, ali su se preselili raditi u drugoj državi članici. "
Treba imati na umu da postoji razlika između radnika i samozaposlenih osoba, napominje profesorica Ćapeta. Ako pojedine države članice i uvedu prijelazna razdoblja za hrvatske radnike, čime žele zaštititi svoje tržište rada, tu problema za samozaposlene osobe nema. Naime, dodaje, svakoj je državi u interesu da primi osobu koja ima vlastitu ideju za biznis i time dodatno zaposli ljude.
Danas postoji i zakonodavstvo koje dodjeljuje prava građanima koji nisu strogo u spomenutim ekonomskim kategorijama; kao primjerice studentima ili umirovljenicima. Tako i oni mogu odlučiti živjeti u bilo kojoj državi članici EU, ali ukoliko su dovoljno bogati, ističe profesorica na Katedri za europsko javno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu Tamara Ćapeta. Europsko zakonodavstvo, naime, predviđa da svaka osoba koja ima dovoljno resursa da ne postane opterećenje za socijalni sustav države primateljice i ima osiguranu zdravstvenu zaštitu, može odlučiti živjeti u drugoj državi članici.
