Nakon što su Novosti otkrile da je europarlamentarka Ruža Tomašić od sredine 1970-ih i preseljenja iz Hrvatske, pa do sredine 1980-ih po hrvatskim zavičajnim domovima diljem Kanade recitirala svoje i tuđe pjesme posvećene ustaškom poglavniku Anti Paveliću, ustašama i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, i to odjevena u ustašku odoru, Tomašić sada kaže kako se ne odriče "običnih ustaša" koji nisu činili zločine. Pjesme je objavljivala u časopisu Nezavisna Država Hrvatska, a kaže da ih je samo potpisivala.
"Nikad ne bih dala protiv ustaškog pokreta do 1941. i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine. Zašto bih ih se odrekla?", izjavila je Ruža za Novosti, pa dodala kako "ustaše treba odvojiti od onoga što se događalo u NDH".
'Ustaški pokret je jedno, NDH drugo'
Ruža je uvjerena da se NDH i ustaški pokret zapravo razlikuju. "Ustaški pokret je jedno, a NDH je drugo. Nakon mnogo pročitanih knjiga i razgovora s ljudima poput Vinka Nikolića, shvatila sam da je ustaški pokret bio odgovor na Šestosiječanjsku diktaturu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata događalo se mnogo zločina. Tijekom te četiri godine NDH se odvajala od onoga što je predstavljao ustaški pokret. Apsolutno treba osuditi one koji su činili zločine na svim stranama, ali ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za svoj dom", objasnila je Tomašić te dodala da je za Antu Pavelića shvatila kako je bio narcisoidan i mogao dosta toga napraviti drugačije.
U izdanju iz 1985. časopisa Nezavisna Država Hrvatska, 26-godišnja Tomašić je djevojačkim prezimenom Budimir potpisala pjesmu 'Hrvatskoj' u kojoj slavi "hrabrost i gordost Ante Pavelića", pjeva kako će "srdca opet kucati kao jedno, Domovino za te i za Poglavnika", a pjesma završava pokličem "Za dom spremni". U pjesmi "Poglavniku" piše "Poglavniče, plemeniti vođo...".
Ne srami se
Ruža, koju su u Kanadi iseljenici zvali "Hrvatica u ustaškoj odori" i "Lijepa Plavka", kaže da je pjesme potpisivala svojim imenom, iako je autor bio njezin mentor Goroslav Madić, jer je "to bio dio plana da jednom preuzme Hrvatski oslobodilački pokret u Kanadi u koji se učlanila 1976."
"Ne sramim se, tako je bilo tamo dok sam rasla. Niti sam ikoga orobila, niti sam ikoga ubila. Mnogo toga se u međuvremenu promijenilo i iza nekih stvari danas ne stojim. Gledajući s političke pozicije, naučila sam dosta novoga i shvaćam da nije sve bilo onako kako su mi tada govorili. Nešto nije, a nešto jest", tvrdi Tomašić.
