Hrvatska izbjegava novi lockdown dok se s gospodarskim
posljedicama prvog još bori.
No, kako smo se postavili na početku pandemije, a kako se
postavljamo sada bit će, kako su to često govorili u Stožeru -
ključno za ono što nas čeka ove zime.
U RTL Dosjeu vodimo vas kroz epidemiju i analiziramo dosadašnje
mjere i njihovim rezultatima - što smo naučili, a što još ne
znamo.
Okolnosti su drugačije. Tad je to sve skupa dolazilo i naglo i
bio je prisutan, pa reći ću i strah, međutim sad malo trezvenije
razmišljamo.
Otkad je na staru godinu 2019. Kina Svjetskoj zdravstvenoj
organizaciji prijavila prve slučajeve neobične upale pluća – do
ove Beroševe izjave - prošlo je 293 dana - života s novim
virusom.
U međuvremenu je i u Zagrebu, krajem veljače potvrđen prvi slučaj
Covida – 19 – uvezen iz talijanske Lombardije.
Bolnice su se ubrzano pripremale, medicinari su učili kako bez
rizika navući zaštitno odijelo, slušali smo kako i koliko često
treba prati ruke, dezinficirali se na svakom koraku - no oko
maski još nije postojao konsenzus.
"Zaista nema potrebe da kupujemo te maske i da hodamo s njima po
gradu, da hodamo s njima na posao", kazala je tada
Grba.
Vrludali smo i kod bavljenja sportom: "Ako vi bacite tenisku
lopticu ispred svojih usta i onda je napucate reketom, i onaj
drugu ju primi reketom i istu tu lopticu baci ispred svojih usta,
možemo o tome razgovarati...",kazao je Capak.
Danas znamo da se Đoković i ostali tenisači nisu mogli zaraziti
preko loptice, nego isključivo socijalnim kontaktom – ali samo
ako je bio dulji od 15 minuta, nikako ne za vrijeme kratkog
susreta.
Kad je Italija, početkom ožujka, uvela karantenu, a par dana
nakon i SZO proglasila pandemiju, mi smo pratili svjetske
trendove i stvarali zalihe wc papira. Disciplinirali smo se.
Strpljivo smo čekali pred trgovinama, dezinficirali ruke pri
ulasku i - najčešće samo ondje - nosili maske. Pobožno smo
pratili Stožer koji se ukazivao svaki dan s novim podacima.
Tada još nismo znali kako odgovoriti na izazov s kojim se cijeli
svijet prvi put susreće - danas smo nešto pametniji.
"U našem prvom valu Hrvatska je bila zemlja koja je najbolje
odgovorila. Prvo smo dugo vremena suzbijali pandemiju, a nakon
toga kad se počela širiti smo strogim mjerama ju zaustavili, što
nam je dalo priliku za jedno mirno i toplo ljeto, gdje smo se
malo odmorili. Lockdown je tada bilo jedino rješenje, danas znamo
da postoje puno drugačiji pristupi koji se mogu puno bolje
optimirati i da potpuna zabrana zapravo ne bi bila optimalna u
ovom trenutku", smatra Gordan Lauc.
A evo kako smo reagirali. Do kraja ožujka zatvorili smo škole i
vrtiće, barove i restorane, kina i kazališta, a ubrzo i granice.
Nismo napuštali mjesto prebivanja, osim uz posebne dozvole,
slušali smo stožer.
Nastava je bila online.
Prvi dan travnja donio je prvi dnevni rekord -
96 novozaraženih i dotad 6 potvrđenih smrti. 30-ak covid
pozidivnih disalo je uz pomoć respiratora, vojska je postavila
bolnicu pod šatorom u Dubravi, i još jednu u zagrebačkoj Areni –
užasavali smo se prizora iz susjedne Italije i bili - spremni na
sve.
No virus je prodro u prvi dom za starije u Splitu i ubio 18
štićenika, uslijedili su drugi domovi, rehabilitacijske ustanove,
ali i bolnice. U ovom tenutku gotovo je 1700 liječnika
bolesno ili u samoizolaciji.
I taman kad smo virus zbog prodora u ustanove počeli ozbiljnije
shvaćati – Stožer počinje relaksirati mjere, a premijer brže –
bolje proglašava pobjedu.
"Hrvatska je pobijedila Covid -19. Ova vlada je pobijedila Covid
-19", kazao je premijer.
U svijetu je bilo potvrđeno tek nešto više od milijun slučajeva i
situacija se činila pod kontrolom. Počinje ljeto, cijela Europa
pomalo otvara granice, a Hrvatska nema restrikcije ulaska ni za
Amerikance.
Ipak u zemlju ne mogu ući građani iz neposrednog susjedstva, koje
ne pripadaju EU. Zapravo i oni mogu, ako imaju hrvatsku putovnicu
– izbori su na vratima.
"Što se tiče dolaska njihovog na glasačko mjesto, ukolko stave
masku, a nemaju neke simptome, mislim da to nije neki problem",
kazao je Capak.
Prošli su izbori, prošla je i sezona, a s krajem ljeta vratila se
korona.
Danas brojimo i po dvije tisuće novooboljelih u Hrvatskoj, više
od 40 milijuna ljudi boluje u cijelom svijetu, a svugdje
nedostaje medicinskog osoblja.
"Ono što je različito od proljetos i sada, i zbog čega smo
modificirali našu strategiju, je činjenica što proljetos ti upadi
u zdravstveni sustav i ulazi virusa su bili pojedinačni… sad su
ini učestali i širi su", smatra Beroš.
Od početka jeseni šire se i mjere, sve da se suzbije zaraza i
izbjegne lockdown, a bolnice zbog svega što nije Covid - pucaju
po šavovima. Lliječnika nema dovoljno, nedostaje reagensa za
testiranje, kreveta zasad ima dovoljno - ali svjesni smo
ograničenja.
"Hrvatska ima 15 000 kreveta. Svih, u svim bolnicama. I oko 1500
na intenzivnoj njezi. I to je to. To je to", kazao je
premijer.
A što još ne znamo?
"Do koje se razine ova pandemija može proširiti. Ono što vidimo u
nekim mjestima u svijetu, da je nakon što se zarazilo 30,40, 50
posto ljudi počela brzo opadati brzina širenja, no mi još ne
znamo koja je to točno razina, tako da ne znamo koliko se još
ljudi mora zaraziti u Hrvatskoj da ta razina počne opadati",
smatra Lauc.
I dok nam je sada jasnije kako se trebamo ponašati, pojavio se
problem kojeg nismo imali u početku pandemije - sve veći broj
onih koji ne vjeruju u koronu, koji misle da će nas cjepivom
netko čipirati, kao i onih koji se, kao u Sloveniji i Italiji -
bune protiv policijskog sata i lockdowna. U Hrvatskoj se to za
sad odbacuje - no već sutra počinjemo živjeti s najnovijim
pravilima ponašanja.
