Oni koji danas, na obljetnicu priznanja, slave 30. rođendan. svjesni su što datum njihova rođenja znači i na njega su ponosni. 

No dio njih više nije u Hrvatskoj, sreću su potražili izvan domovine. Dajana Šošić...

Došla je na svijet u 7 sati i 45 minuta prije točno 30 godina, a tada malena Ivana danas je odrasla žena. Živi i radi u Zagrebu, u domovini s kojom dijeli slavljenički dan.

Ivana Živković: "Majka mi je pričala da je bila euforična atmosfera, da je smijeh i veselje dopiralo s ulica, da su liječnici i sestre bili sretni, usporedila je to s euforijom za vrijeme dočeka naših nogometaša..."

Taj je dan posebno emotivno proživjela i gospođa Marija. Dvostruko se slavilo - zbog međunarodnog priznanja i malene Bartole. 

Marija Gabelić: "Ono je bila naše prvo dijete, Bartola... jako brzo me probudila me pucnjava neopisiva ljudi su slavili to je bilo nešto neopisivo... I taj osjećaj neću nikada zaboraviti... I svi su nam rekli rodila se prva Hrvatica bilo je veselje u našoj kući.. Nismo imali ništa, a bili smo sretni..."

Rasle su obje s domovinom. Ivana je odlučila u njoj ostati, Bartola 30. rođendan dočekuje u Njemačkoj. Kao i brojni drugi koji zasićeni financijskim problemima, propalim prilikama i društvenom nepravdom - život kroje izvan Hrvatske. 

Marija Gabelić: "To je prvi put da ja joj ne mogu čestitati poslati tortu... 30 godina poslije rezultata nemamo, sve je prividno, sve je prodano, sve je tuđe skupo plaćeno, a mladom čovjeku ne treba davat povlastice njemu samo treba dati priliku."

Ivana Živković, pak: "Hrvatsku bih opisala kao borbenu i zemlju ljudi s velikim srcem"

Srcem koje sve češće kuca izvan njezinih granica.

Miron Brzović: "Žao mi je što se ljudi iseljavaju imam dvoje djece jedno na na Malti, jedno u Danskoj..."

Cijeli prilog: