Umori se čovjek od ovog ludila. Od ovog apsurda do kojeg je HDZ doveo i ovo društvo i njegov politički život. I sad bi, kao nekakav kolumnist, trebao nešto kao ozbiljno o tome napisati, to nekako analizirati, ponuditi nekakav zaključak. A stvari su, u tom svom ludilu, postale toliko jasne da stanu u jednu rečenicu koje se ne bi posramio ni Danil Harms. Evo recimo jedne takve: "Premijerka se na otvaranju Ambiente ljuljala na drvenom konjiću dok su saborski zaštitari iz zgrade Sabora izbacivali radnike Đakovštine." Ili možda ova: "Potpredsjednik Sabora Ivan Jarnjak je 2009. godine posudio vatrogasno vozilo iz Državnih zaliha da bi ga poklonio Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Vinica, povodom 120. obljetnice njegovog djelovanja, nakon čega je vozilo vraćeno u Zagreb."
Ludilo
Od apsurda i ludila u ovoj zemlji bijega nema. Čak i kad pogasiš sve televizije, zatvoriš sve novine, pozatvaraš sve internetske stranice i spustiš se na kavu nadajući se nekim ljudskim, toplim, svakodnevnim pričama, i tamo te dočeka još veći apsurd i još veće ludilo. Prelilo se u sve kapilare ovog društva.
Da se u društvu u kojem živimo pojavi Robin Hood, ponašao bi se kao glavni junak ove apsurdne i sulude priče o betonskom zidu oko jedne stare tvornice u gradiću pored Splita. Nažalost, ni njega ni ostale junake ovog igrokaza, iz razloga koji će uskoro postati razumljivi, ne mogu krstiti pravim imenima, iako bih volio, ali ona u ovoj priči ionako nisu ni bitna.
Jebe mi se, vaša stvar
Našeg junaka, inače inženjera građevine, angažirao je jedan mali obrtnik da vodi gradnju zida koji lokalna vlast, iz sigurnosnih razloga, gradi oko stare i zapuštene tvornice. Čovjek izišao na teren, došli i gradski vijećnici kao investitori, a među njima i njegov kolega iz srednjoškolskih dana, sada mlada nada lokalnog HDZ-a.
Nakon obilaska terena, njih dvojica završe na piću i žesta po žesta, piva po piva, mladi se vijećnik otvori i kaže našem junaku kako će se sljedeće godine zid ionako rušiti zajedno s tvornicom, ali da moraju negdje potrošiti sredstva iz proračuna jer će, u protivnom, sljedeće godine dobiti manje. "Jebe mi se, vaša stvar", reče naš junak na to i sutra s radnicima izađe na gradilište.
Majku vam jebem, spičkat ćete pol milijuna kuna
I tu počne njegova drama. Radnici, naravno, u svakodnevnoj žalopojci. Vlasnik firme je, kažu, OK tip, ali građevina je generalno otišla u onu stvar i svakome od njih visi otkaz nad glavom. Jedna plaća već kasni, a jedini projekt u zadnjih mjesec dana im je taj zid koji će se dogodine rušiti. Što se u našem junaku u tom trenutku prelomilo, ne znam. Je li proradio odgoj, inat ili čista ljudskost, ne znam, ali došlo je do efekta: "Majku vam jebem, spičkat ćete pol milijuna kuna za zid koji ćete srušiti, a ovi ljudi neće imat za kruv."
Uslijedilo je najprije još jedno opijanje s mladim vijećnikom i bivšim kolegom iz škole, koje je počelo rečenicom: "Uštipnit ću vam 150 iljada kuna." Ovaj se bunio, bojao se nadređenih, čak i Bajića, ali naš junak je bio neumoljiv: "Potpisat ćeš troškove ili s ovim idem u novine!"
Sljedeći korak – sastanak s vlasnikom firme koji je počeo rečenicom: "Tribaju mi dvi iljade eura da podmitim nadzornog." Onda se i vlasnik firme malo uzjebo, ali kad je čuo da će to rezultirati još dvjema plaćama za njegove radnike, ubrzo je pristao.
Korak nakon toga – podmićivanje nadzornog. Kako to izgleda, možete pretpostaviti – janjetina, vino i kuverta za napad sljepila pri sljedećem posjetu gradilištu.
Izdržat će godinu, a onda 'ko mu jebe mater
Nakon svih ovih sastanaka, naš se Robin Hood vratio na gradilište radnicima i zaključio priču: "Kopajte temelje metar pliće. Izdržat će godinu dana, a onda 'ko mu jebe mater."
Vlasnik firme je potom isporučio gradu račun za puni zid s punim temeljima, mladi vijećnik se potrudio da sve bude plaćeno, a vrijednost betona i željeza koji bi se upucali u taj još jedan, nikad izgrađeni metar temelja isplatila je radnicima plaću koja kasni i osigurala još jednu.
Kako je sve skupa završilo, mislim da možete pretpostaviti. Firma je postojala još mjesec, dva dana, a onda je bankrotirala. Naš Robin Hood je odselio iz Hrvatske i danas živi i radi u jednoj sređenoj europskoj zemlji. Zid oko stare tvornice je godinu dana kasnije srušen, lovom iz proračuna iz kojeg je i izgrađen. U cijeloj ovoj priči, samo se HDZ-ovom mladom vijećniku ništa nije dogodilo. On sjedi tamo gdje je sjedio i na početku ove priče.
