Često je tu riječ o vrlo kvalitetnim radnicima koji su na vrhuncu mentalne snage s neprocjenjivim iskustvom i znanjem. Međutim, poslodavci ih se rješavaju pod izlikom da su spori i tromi te da im trebaju mlađi i fleksibilniji radnici, piše Glas Slavonije.
Pojedini poslodavci ne kriju da provode svojevrsno obnavljanje radne snage jer im trebaju mladi, brzi djelatnici koji rade za malu plaću, nisu sindikalno organizirani i ništa ne pitaju niti se bune. Uz to pretežito rade na određeno vrijeme koje sada prema novom Zakonu o radu može trajati beskonačno.
Okrenuli se zbrinjavanju
Šimo Orešković, predsjednik Sindikata PPDIV-a koji okuplja radnike u poljoprivredi, prehrambenoj industriji, vodoprivredi i duhanskoj industriji RH, kaže da su upravo zbog ovoga trenda za kojim poseže sve više poslodavaca izgubili čak 20 posto od ukupnog članstva. Podsjetimo, prije ovoga u proteklih pet-šest kriznih godina većina je poslodavaca iz realnog sektora samo smanjivala radnicima plaće i ostala materijalna prava, a sada su se okrenuli zbrinjavanju.
''Mene ne zabrinjava što poslodavci posežu za ovim mjerama. Mene zabrinjava stav tih radnika koji odlaze iz poduzeća na taj način, odnosno na bazi 'dobrovoljnosti'. Najčešće se događa da se radnicima u sustavima koji provode takvo zbrinjavanje ponude neki drugi poslovi koje oni nisu spremni i ne mogu ih raditi. Tu često ima i obostranog otpora, poslodavci nevoljko drže takve radnike i smatraju da su im kvalitetniji oni koji dolaze izravno s Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koji često šute, rade na određeno i duže od punog radnog vremena. Radnici moraju znati da bi netko mogao raditi duže od zakonom propisanih 48 sati odnosno 50 sati to mora biti uređeno kolektivnim ugovorom, a njega s poslodavcima mogu potpisati samo sindikati. U suprotnom, ako to nije uređeno kolektivnim ugovorom, a radnici rade duže od propisanog vremena, to je protuzakonito i treba se prijaviti Inspekciji rada ili sindikatu'', kaže Orešković.
Dobivali zemljišne resurse upravo na temelju zadržavanja određenog broja radnika
Vezano uz val dobrovoljnog zbrinjavanja radnika u PPDIV-u navode da se to događa u većini njihovih članica. No, ono što je ovdje vrlo znakovito jest da su u slučaju nekadašnjih poljoprivrednih sustava, koje provode zbrinjavanje, njihovi sadašnji vlasnici dobivali zemljišne resurse upravo na temelju zadržavanja određenog broja radnika.
Valja podsjetiti da se PPDIV s tadašnjom garaniturom Ministarstva poljoprivrede u pregovorima izborio da se zadrži zaposlenost na bazi 50 hektara - jedan radnik, a na temelju toga su veliki poljoprivredni sustavi dobivali 30-godišnju koncesiju na državno poljoprivredno zemljište od države i to povlaštenoj cijeni (prvih godina bila je čak simboličnih 363 kune po hektaru). U tom se dijelu sadašnji poljoprivredni sustavi drže programa na temelju kojih su dobili zemljišne resurse, ali mijenjaju strukturu. http://www.glas-slavonije.hr/249735/1/Zbrinjavaju-50-godisnjake-a-zaposljavaju-mlade-radnike-koji-sute-i-rade-za-manju-placu
