Svima je jasno da se predsjednica HDZ-a uhvatila provjerenih taktika kojoj njezina stranka pribjegava pred svake izbore: otvaranje svega i svačega i plašenje naroda od nekakvih "crvenih" koji planiraju valjda učiniti nešto strašno kad dođu na vlast. Nije baš jasno više što, ali to ionako nije važno. To što su to toliko potrošene fore da im se smije praktički cijela zemlja nema veze, Jadranki Kosor manevarski je prostor toliko sužen da boljih fora očito nema. Samo nije jasno čemu napad na osobu koja ima veliku podršku javnosti, izravno je izabran brojem glasova o kojem HDZ može samo sanjati, a ideološki i nije baš crven nego više onako, ružičast?
arti-201109050457006 arti-201109060376006
Teško je doista dokučiti što je navelo predsjednicu HDZ-a da predizbornu predkampanju započne teškim fajtom s predsjednikom Ivom Josipovićem, koji u toj utrci ne sudjeluje i koga bi, ako je ikako moguće, valjalo barem privoliti da svoje kritike utiša, a ne ga provocirati. Zoran Milanović pati od ozbiljnog nedostatka popularnosti za nekog tko za koji mjesec treba osvojiti izbore i u SDP-u su sigurno razmišljali kako da iskoriste popularnost predsjednika države kojeg su ipak oni kandidirali, a onda im ga je premijerka praktički gurnula na čelo kolone i to optužujući ga da je on sam to učinio. Sigurno je da se Josipović tijekom kampanje ne bi sustezao od toga da kritizira Vladu zbog neučinkovitosti gospodarskih mjera i niza drugih razloga, no sigurno je i da se ne bi izravno miješao u kampanju. Ako je taktika, onda je doista "egzotična", kako je rekao predsjednik.
arti-201109090526006 arti-201109050291006 arti-201109070288006
Čini se da smo svi koji smo se nadali da će izbori u ovo krizno vrijeme ponuditi, ako ništa drugo, onda ozbiljnu raspravu o ekonomskim programima i strukturnim problemima koji tište ovu zemlju, bili teške naivčine. Za to vrijeme, svaki treći nezaposleni nikad više neće naći posao, njihov broj će se povećati, cijena proizvodnje raste, inflacija vreba, zemlja je, bez obzira na sve što premijerka govori, i dalje u krizi, a proračunski se novci i dalje rasipaju...
arti-201109091107006 arti-201109100030006 arti-201109090737006
Zašto je parkiranje limenih ljubimaca važnije od djece?
Kad smo kod rasipanja, u predizbornu je kampanju krenuo i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić otvaranjem besplatnog parkirališta u blizini centra grada. Uređenje je koštalo četiri milijuna kuna, ali za dodvoravanje vozačima gradska blagajna očito ima novca. Nema ga, naravno, za subvencioniranje vrtića i škola, pa tako mnogi roditelji iz tzv. srednje klase ovih dana čupaju kosu suočeni s novim računima teškima i po nekoliko tisuća kuna, ovisno o tome koliki su im prihodi, koliko imaju djece i koliko su stara. Plaćaju li najamninu ili kredit za stan, auto, primaju li redovito plaće koje nominalno imaju, to ih nitko ne pita. U ime krize, oni moraju stegnuti remen, podijeliti s onima koji nemaju, moraju pomoći Gradu koji im je toliko davao, a čija je blagajna sada, eto, zbog krize prazna.
arti-201109070659006
Istovremeno, nečuveno licemjerni Bandić, koji je tu istu blagajnu ispraznio, štedjeti ne mora - Grad odjednom ima četiri milijuna za potpuno bezrazložno besplatno parkiralište, ali i nevjerojatnih 25 milijuna kuna za fontane. Fontane!?! Da, fontane. Da citiramo: "Onima koji imaju IQ viši od 0,5 sve je jasno, a onima koji nemaju, njima nikada ni neće biti jasno".
arti-201109060533006
Philipp Hildebrand - heroj tisuća Hrvata
Ima jedna efektna scena u filmu Robin Hood u kojoj hrabri junak u posljednji trenutak strijelom presječe konopac omče kad se onaj klinac već počinje trzati na vješalima. Mora da su se poput tog klinca osjetili brojni hrvatski dužnici, "robovi švicarca" kad se ovaj tjedan franak, nakon što je gotovo dosegao vrijednost eura, strmoglavio na 6,2 kune. Njihov je junak Philipp Hildebrand, bankar, dapače guverner švicarske narodne banke, tako da tu usporedba s Robinom Hoodom prestaje.
A i nije on presjekao uže koje je stezalo vratove hrvatskih dužnika zbog njih, već zbog sebe i švicarske ekonomije koja bi mogla posrnuti pod teretom skupoće vlastite valute, no ipak je donio barem predah, ako ne i spas. Jer, omča je i dalje tu, a 6,2 kune za franak slaba je utjeha onima koji su kredite digli na 4,5 ili 4,9... Omču im s vrata može skinuti samo hrvatska Vlada, no za nju su bankarski notingemski šerifi daleko prejak protivnik.
arti-201109060014006
Važno je imati krivca
I dok se SAD priprema za obilježavanje 10. godišnjice napada terorističkih 11. rujna i to pojačanim sigurnosnim mjerama zbog straha od novih napada, Hrvatska se sprema za "epski" derbi između Hajduka i Dinama. Tenzije su podignute na najvišu razinu, glupih izjava i debilnih transparenata ima na sve strane, atmosferu je dodatno usijao transfer Joea Šimunića... Preletite još jednom tekst koji ste upravo pročitali: Kriza, nezaposlenost, jalova političarska prepucavanja dok sve više građana postaje sirotinja... Da, za sve je kriv Dinamo. Ili Hajduk. Svejedno.
arti-201109060884006 arti-201109060302006
