Navodni slučaj iz dubrovačke bolnice gdje je pacijentici obavljen pobačaj bez anestezije jer su svi anesteziolozi u smjeni uložili priziv savjesti, a za koji tamošnji ravnatelj tvrdi da se uopće nije dogodio, pokrenuo je novi krug raspravi i prepirki u javnosti o toj etički kontroverznoj temi. O toj su temi govorili i gosti u sinoćnjoj emisiji Otvoreno na Hrvatskoj radioteleviziji, a pozornost je posebno privukla izjava jednog od gostiju, ravnatelja Kliničkog bolničkog centra Zagreb Ante Čorušića, nesuđenog HDZ-ovog ministra zdravstva i deklariranog protivnika pobačaja.
Čorušić je, naime, u jednom trenutku ustvrdio da namjerni prekid trudnoće nije liječenje već medicinska usluga na zahtjev, a pacijentica nije pacijentica (Čorušić je to izrekao u muškom rodu) nego klijentica.
'Pobačaj nije kategorija liječenja, nego medicinski zahvat'
"Ne znam zbog čega se digla takva bura jer u Hrvatskoj nema problema u dostupnosti izvođenja pobačaja. U nekim državama većina ginekologa doista odbija to raditi. Osim toga, namjerni prekid trudnoće ne spada u liječenje, već je to medicinska usluga na zahtjev. U tom slučaju gospođa nije pacijent, već klijent, odnosno korisnik usluge", kazao je Čorušić.
Prethodno je kazao da hrvatski ginekolozi po Zakonu o liječništvu iz 2003. i dopunjenom iz 2008. godine imaju pravo na priziv savjesti kada je riječ o pobačaju.
"U Hrvatskoj je trenutačno registrirano u Hrvatskom liječničkom zboru 711 ginekologa. Stoga se ne treba nitko bojati da će u Hrvatskoj biti ugroženo pravo na izbor pacijenticama. Nemojmo zaboraviti da pobačaj nije kategorija liječenja, već je to medicinski zahvat. Na zahtjev pacijentice se napravi taj zahvat. To je nužno zlo i ne može se izbjeći. Ja vjerujem da nitko nije zagovornik pobačaja kao metode kontracepcije", rekao je Čorušić.
'Godinama gubimo vrijeme oko toga kada počinje život'
I Lada Zibar, predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku Hrvatske liječničke komore, kaže da priziv savjesti nije kršenje etičkog kodeksa već da je zajamčen i zakonom o liječništvu, a i kodeksom medicinske etike i deontologije.
"Naš kodeks propisuje da svaki liječnik ima pravo na priziv savjesti ako to ne ugrožava život i zdravlje pacijenta. Također ondje stoji da o tome mora obavijestiti svoga nadređenoga i uputiti liječniku iste struke. Otprilike isto govori i zakon o liječništvu", kazala je Zibar.
Jasna Karačić, predsjednica Udruge za promicanje prava pacijenata, rekla je da priziv savjesti nastaje radi pitanja početka života te da oko toga nikada neće biti konsenzusa.
"Mi već godinama gubimo dragocjeno vrijeme oko toga kada počinje život umjesto da se posvetimo načinu prevencije. A onda kada dođe do toga da žena želi napraviti prekid trudnoće, trebalo bi to učiniti na dostojanstven način. To jest moralno pitanje, ali ne smije biti političko. Sve je više pitanja na koja se liječnici mogu pozivati na priziv savjesti - tu je i pitanje matičnih stanica i sve novo što nosi moderna medicina", istaknula je Karačić.
'Liječnik je tu radi pacijenta, a ne obrnuto'
Paula Zore iz Platforme za reproduktivna prava kazala je da u Hrvatskoj postoji pritisak javnosti oko pobačaja, ali i u stručnim krugovima te dodaje da nema niti jednog obvezujućeg međunarodnog dokumenta koji bi od države zahtijevao da ima to pravo.
"Priziv savjesti postoji prije svega vezano za vojnu obavezu, međutim ovdje se paralela ne može povući jer ovdje nije riječ o obavezi već o profesiji i izboru. Isto tako kao što u profesionalnoj vojsci nema priziva savjesti ne može ga biti niti u medicini", kazala je Zore dodavši da se u slučaju iz Dubrovnika radilo o uskrati skrbi, a ne prizivu savjesti.
"Zbog osobnog stava liječnika jedna je žena izvrgnuta boli i patnji koja nije bila potrebna. U zdravstvenom sustavu briga za pacijenta bi trebala biti u središtu, a ne pravo ili osobni stav liječnika. Liječnik je tu radi pacijenta, a ne obrnuto", ustvrdila je Zore dodajući da je u Hrvatskoj ili zbog priziva savjesti ili zbog cijene pobačaja (do 3000 kuna) velik problem nedostupnost pobačaja.
Vesna Stepanić, ginekologinja, članica Europskog društva za kontracepciju i reprodukcijsko zdravlje, kazala je da je tema priziva savjesti vrlo raznolika u svijetu i da se ne može reći da je neka od tih regulativa napredna ili druga zaostala.
