Nova britvica savršeno je klizila po mojoj glavi i za sobom ostavljala glatki trag sjajne kože. Osjećaj potpune naspavanosti i jučerašnjeg masakra na treningu davao je svoj maksimum. "Imaš 40 godina i nikada se nisi osjećao bolje", prošaputao sam sebi u ogledalo i lagano kliznuo iz kupaone u boravak. Suknuo sam na brzinu 40 grama brzoprobavljivih Whey proteina sa vodom u jednom gutljaju. Borovnica-cheesecake okus. Ludilo.
Dupli espresso sa hladnim mlijekom koji sam ubrzo razvaličio na terasi kvartovskog kafića cijelih 13 minuta samo je pojačao polueuforičan dojam tog opuštenog ljetnog jutra. Bacio sam torbu za trening u auto i pogledao se u izlogu. Kratke tamno-zelene cargo hlače, stara iznošena, ali i dalje čvrsta, pristojna polo-majica, Nike Air dolje. Može frende!
Tekućina za pranje stakla koja je štrcala po šajbi čistila je sliku i u mojoj glavi. Na radiju je svirao AC/DC Thunderstrike. Pojačao sam na najjače i stisnuo gas. Turbo dizel je zagrmio i zabio me u sjedalo. Muzika je divljala a ja sam bio totalno miran. Ne moram na posao. Na godišnjem sam.
A dok sam ja na godišnjem nastavlja se okretati, kako kaže naš dežurni optimist Branko Grčić, kotač pozitivnih trendova. Ono što me jutros posebno razveselilo, osim naspavanosti, brijanja glave, proteina i duplog espressa je vijest o konačnom rastu građevine. Užasno bitna stvar. O da. Jer sada raste i ono što nas je jedino vuklo dolje. Kriza je na početku kraja. To je to. Osvježio sam mail laganim potezom prsta po ekranu i dobio još jedan šus pozitive. Izvoz raste 10 posto u prva 4 mjeseca. Otvaram Fejs. Ljudi šeraju vijest. Lajkam. U tom trenutku sjetio sam se jednog odurnog kišnog dana prije par godina kada je stigla vijest o još jednoj godini recesije. Eto došli smo i na drugi kraj te priče. Hvala bogu.
Čuo sam se sa kolegom Hrvojem koji se slaže da je rast građevina možda najbitnija ekonomska vijest u zadnje vrijeme. Sjedam na terasu u Skalinskoj pored Tkalče na ručak. Naručujem hrskavi file u panko mrvicama sa tonkatsku umakom, rižom i chilli kupusom za 39 kuna. Jelo je brutalno ukusno i neviđeno lagano pada na želudac. A opet si sit. Sada kada imam vremena mogao, bih odnijeti odijelo na dodatno strukiranje kod krojačice Nade u Miškecov prolaz. Da mi stoji savršeno uz liniju. A navečer ću pokušati napisati maksimalno pozitivnu kolumnu. O životu i ekonomiji. O proteinima, panko umaku i građevini. O još jedno dobrom danu koji sam imao privilegij proživjeti na ovom planetu sa vama. I evo napisao sam je. Ako ste je pročitali svaka čast. I vidimo se sljedeći tjedan. Aj bok!
