A kako bi se naš čovjek koji voli zapaliti trebao osjećati u svemu ovome? Nikoga, zapravo, nije briga. Europske i svjetske trendove ovdje pratimo. Natpisi na kutijama cigareta su zastrašujući jednako kao i cijene tih istih kutija. Pušači su uglavnom protjerani iz zatvorenih javnih mjesta, reklamiranje cigareta je još davno zabranjeno. Duhanska industrija (zapravo, jedini domaći proizvođač koji drži preko 80% tržišta) se i dalje bogati, država uzima svoj dio kolača kroz ogromne namete koji pune 5% državnog budžeta, a pitanje koje si tu morate postaviti je čini li se, zapravo, dovoljno kako bi se zaštitilo zdravlje pušača i nepušača zajedno, što je bottom line svake kampanje protiv pušenja.
Prodaja cigareta je prošle godine pala 10%, ali samo zbog krize, kako se pretpostavlja unutar industrije, pa je crno tržište naraslo na gotovo 20% ukupnog udjela. Prema tim podacima se ništa nije promijenilo, osim što većina pušača mora davati sve veći dio plaće (ako je još imaju) kako bi zadovoljila svoju ovisnost. Pretpostavlja se da puši 32 do 40% građana, a točnu je brojku teže utvrditi zbog jakog crnog tržišta. U zapadnoj Europi puši oko 20% stanovništva, pa se može zaključiti kako ekonomski sigurniji i obrazovaniji ljudi manje puše. Zadovoljniji su životom, manje su pod stresom, barataju s više informacija i sposobni su donijeti svjesnu odluku o kojoj, na kaju krajeva, ovisi i njihovo zdravlje. Ispada da siromasi opet moraju plaćati što su siromašni. Od kampanje protiv pušenja i zabrane pušenja najviše koristi imaju nepušači, ali njima pušenje najmanje i šteti.
Nakon nekoliko stoljeća u kojima je uglavnom smatrano potpuno normalnim ponašanjem, pušenje je postalo nepoželjna aktivnost uslijed djelovanja antipušačkog pokreta posljednjih pedeset godina. Svjetska zdravstvena organizacija je još 1964., nakon što je američka zdravstvena služba objavila rezultate istraživanja o štetnosti pušenja po zdravlje, počela stvarati prvu strategiju u borbi protiv pušenja. Slijedilo je desetak godina preporuka i mišljenja, dok prva politička odluka vezana uz zabranu pušenja u javnim prostorima nije donesena 1975. u američkoj saveznoj državi Minnesoti – pušači moraju dimiti u za to predviđenim prostorima.
Prvi grad koji je potpuno zabranio pušenje na svim javnim zatvorenim mjestima bio je San Luis Obispo u Kaliforniji. Taj je gradić s nekih 40.000 stanovnika 1990. prvi rekao to neobično 'da' nepušenju, učinivši potpuno neshvatljiv potez za to vrijeme i zabranivši pušenje čak i u kafićima i restoranima. Cijela država Kalifornija zabranila je pušenje na radnim mjestima 1994., a u kafićima 1998. Mnoge su američke države slijedile taj primjer, a kada je zabrana prešla ocean, počela je zabrana i u europskim državama. Irska i Norveška su zabranile pušenje na radnim mjestima 2004., Velika Britanija je to učinila na svim zatvorenim javnim mjestima 2007., a Hrvatska, željna što skorijeg ulaska u Europsku uniju, svoj je zakon donijela 2008.
No, to su samo obične povijesne činjenice koje skrivaju sukob proizvođača duhana s jedne strane i ostatka svijeta s druge strane. Potrošnja duhana u proteklih pedeset godina u bogatijim zemljama se prepolovila, a porasla je triput u nerazvijenim i zemljama u razvoju.
Među njima je Kina, ona koja sama praktički vuče cijelu svjetsku industriju duhana. Prema podacima s web-stranice www.tobaccoatlas.org, oko 350 milijuna tamošnjih pušača se pobrinulo da ta zemlja troši 37% ukupne svjetske proizvodnje cigareta. Ujedno i proizvodi preko 40% duhana, koji gotovo cijeli sama i potroši, što je, valjda, argument u raspravi oko zdravlja koji govori kako ipak ta industrija daje svoj dio u pokretanju te ogromne ekonomije.
Računa se kako se u svjetskoj trgovini duhanom okrenu 22 milijarde dolara, s time da su danas Kina, Indija i Brazil najveći svjetski proizvođači. SAD je kroz povijest bio najveći svjetski proizvođač te biljke, razumljivo, s obzirom da su ga tamošnji urođenici prvi konzumirali, ali posljednjih je 15 godina izvoz iz te zemlje u stalnom padu, pa su nekih oko milijardu dolara vrijednosti izvozne robe. Nizozemska i Njemačka izvoze oko tri milijarde, a novi igrači na svjetskom tržištu su Poljska, Indonezija i Malezija. Poljske cigarete koje tamošnje tvornice proizvode po licenci velikih kompanija konzumiraju i naši pušači.
