Andreju Plenkoviću nedostaje još malo da postane najdugovječniji hrvatski premijer. Na današnji dan prije pet godina, 11. rujna 2016. HDZ je na čelu s tada friško ustoličenim šefom stranke pobijedio na izvanrednim parlamentarnim izborima. Prethodno se, početkom tog ljeta, neslavno raspala dotad vladajuća koalicija Karamarkovog HDZ-a i Mosta, a s njom je pala i Vlada danas već zaboravljenog menadžera Tihomira Oreškovića.
Postat će najdugovječniji hrvatski premijer
Bili su to uistinu turbulentni mjeseci za HDZ. Još potkraj travnja te 2016. na izbornom saboru HDZ-a Tomislav Karamarko ponovno je bio izabran za predsjednika, a pričalo se kako su neki članovi stranke čak htjeli tući Plenkovića iza kulisa izbornog sabora u zagrebačkom Lisinskom. No, već dva mjeseca kasnije, pod teretom 'afere konzultantica' Karamarko je podnio ostavku. Raspala se i vladajuća koalicija, a u HDZ-u su žurno provedeni novi izbori na kojima je Plenković bio jedini kandidat za šefa stranke.
HDZ je početkom rujna sa sloganom 'Vjerodostojno' dobio izbore, a Plenković je u listopadu postao premijer. Lani u srpnju stranka je još uvjerljivije pobijedila na parlamentarnim izborima i pred Plenkovićem je danas trogodišnje bezizborno razdoblje. Budući da na pomolu nema ni značajnijih nemira na političkoj sceni, jer je oporba uglavnom desetkovana, posve je izvjesno da će Plenković biti prvi premijer koji će u cijelosti odraditi dva mandata i postati najdugovječnijim na toj dužnosti.
Devedesetih, u doba polupredsjedničkog sustava, premijeri su bili svojevrsno tehničko osoblje, a o svemu je odlučivao Franjo Tuđman. Nijedan iz tog razdoblja, osim Zlatka Mateše, od studenog 1995. do siječnja 2000. godine, nije odradio cijeli mandat. Dva premijerska mandata dosad je imao jedino Ivo Sanader, ali zna se kako je naprasno prekinuo onaj drugi. Kako stvari stoje, Plenkovića bi jedino neko jato crnih labudova moglo omesti da na dužnosti ne ostane do ljeta 2024. godine.
'Više je promijenio Hrvatsku nego HDZ'
Ovih dana brojimo i petu godišnjicu jedne Plenkovićeve izjave koja je vremenom, u mnoštvu drugih, a naročito onih iz serijala javnog prepucavanja s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem, pala u zaborav. Dva dana prije nego što će 11. rujna 2016. s HDZ-om pobijediti na izborima, Plenković je poručio: „Moja je misija promijeniti HDZ, a nakon toga Hrvatsku”. U razdoblju koje je uslijedilo, Plenković se kao premijer suočio s nekoliko velikih kriza: bankrotom Agrokora, najveće kompanije u državi, pandemijom Covida-19 s pratećom recesijom te dva velika potresa – zagrebačkim i banijskim. U tom smislu, Plenković je više bio prinuđen biti kriznim upraviteljem nego reformatorom. Pa ipak, vraćajući se na njegovu programatsku izjavu od 9. rujna 2016. pitali smo političkog analitičara Žarka Puhovskog je li i u kojoj mjeri tijekom jednog i frtalj premijerskog mandata Plenković uspio promijeniti HDZ i Hrvatsku.
"Odgovor je paradoksalan jer mi se čini da je Plenković više promijenio Hrvatsku nego HDZ. Što se Hrvatske tiče, ta promjena sigurno nije dovoljna. Nije u svim aspektima bila u pravcu u kojem se u ime nekog pristojnijeg opstanka društva moglo očekivati. Ali ponavljam – više je promijenio Hrvatsku nego HDZ. Čini mi se da se HDZ nije bitno promijenio kao struktura i da zapravo Plenković živi od toga. Doduše, uspio je stranci nametnuti neke svjetonazorske promjene, ali dosta površne, budući da je unutrašnja patrijarhalna struktura stranke ostala. Paradoks je u tomu da je on na tragu Sanadera i Jadranke Kosor gurnuo HDZ prema centru u svjetonazorskom smislu, dok je u smislu unutrašnjeg funkcioniranja HDZ i dalje isti. Zbog toga su u HDZ-u nakon Kosor mogli mirno, čak s apetitom prihvatiti Karamarka, kao što bi eventualno nakon Plenkovića opet mogli prihvatiti nekog karamarkića", kaže Puhovski.
'HDZ je jedina ozbiljna stranka koja se ne raspada'
Drugim riječima, i na Plenkovićevu primjeru mogla bi se potvrditi teza da članstvo HDZ-a, od Sanadera naovamo, trpi svoje lidere sve dok drže stranku na vlasti. Puhovski je kao prispodobu toga podsjetio na svojedobnu izjavu Nikite Sergjeviča Hruščova, koji je vodio sovjetsku partiju i državu nakon Staljinove smrti: „Moju antistaljinističku politiku Partija je prihvatila iz staljinističkih razloga.
„Meni se čini da se nešto takvo događa i s HDZ-om. Dakle, HDZ može svjetonazorski ići na razne strane, pa i prema centru, ali unutar sebe funkcionira autoritarno. A s druge strane - što je sad i najveći problem Hrvatske - HDZ jest jedina ozbiljna stranka u ovom trenutku koja se ne raspada. SDP i Domovinski pokret se raspadaju, IDS je u velikim poteškoćama, Most i Možemo! još nisu stranke... S druge strane, HSS i HSLS su se raspali pa ispada da se od tradicionalnih stranaka jedino nije raspao HDZ koji je ustrojen preddemokratski, na patrijarhalnim i autoritarnim načelima. Dakle, iz tih politički i pragmatički razumljivih razloga Plenković je manje promijenio HDZ nego državu i društvo“, kaže Puhovski.
Je li Plenković najmoćniji hrvatski političar nakon Franje Tuđmana?
'O njemu u ovom trenutku doslovce sve ovisi'
Iako iz prvog mandata vuče teret 'afere Borg' zbog koje je bio prisiljen riješiti se i svoje najbliže suradnice u Vladi Martine Dalić te usprkos činjenici da je, kao niti jedan raniji šef vlade, najčešće zbog afera, morao smijeniti čak 16 ministara da bi sam ostao neokrznut, Plenković s devastiranom oporbom nasuprot sebe ipak može računati na mirno predstojeće razdoblje. Kada ga kao najdugovječniji premijer okonča, hoće li se – upitali smo Puhovskog – moći smatrati najmoćnijim hrvatskim političarom nakon Tuđmana.
"On ima mandat i treba ostati do kraja mandata jer je to, da tako kažem, demokratski raspored sati. Međutim, problem je što je on prvi koji nakon Tuđmana ima situaciju da nema nikakve ozbiljne oporbe. Oporba je sada možda i slabija nego u Tuđmanovo doba. To je situacija koja nije dobra, jer je Plenković osoba o kojoj u ovom trenutku doslovce sve ovisi. On nema nikoga tko bi mu i u stranci i u vladi bio do boka. U oporbi naprosto nikoga nema općenito i on je doista u toj mjeri vladar Hrvatske kakav nije bio nitko osim Tuđmana“, smatra Puhovski.
'Razroki Plenki' - jednim okom u Bruxellesu, drugim u Hrvatskoj
No, koliko Plenković, kojeg politički oponenti – od suverenističke desnice do predsjednika Milanovića – vole zvati 'briselskim ćatom', svoju političku moć u Hrvatskoj crpi iz snažnog zaleđa koje ima u briselskim političkim strukturama? Puhovski kaže kako i u toj priči također vidi paradoks.
„On je jak unatoč tomu što ima podršku iz EU, jer ga ta podrška čini na desnici, koji je njegov prirodni okoliš, nepopularnim. Suverenisti i suverenistice inzistiraju na tome da je on neka vrst izdajice, podložnika Bruxellesa. No i unatoč tomu je on toliko jak. Za nas građane koji ne živimo stranačkim životom, Plenkovićeva okrenutost Bruxellesu, rekao bih njegova razrokost – jer on stalno jednim okom gleda Bruxelles, a drugim po Hrvatskoj - ima pozitivne posljedice ukoliko to sprječava da ta njegova neupitna vlast dobije autoritarne crte kakve recimo ima Orbanova u Mađarskoj. Njemu je previše stalo do toga da bude dobro prihvaćen u Bruxellesu da bi si dopustio igrice poput onih Orbanovih ili poljskih katolibana.
Nadam se da njemu to ne pada na pamet. On je moćan unatoč toj podršci, jer Bruxelles, neovisno o ogromnoj količini novca koji dolazi u Hrvatsku, ovdje nije naročito popularan kao koncept i na Bruxelles se gleda kao na 'novi Beograd'. Dodatni paradoks će se zaoštriti narednih mjeseci, jer će se može dogoditi nešto što se u našoj siromaškoj tradiciji činilo nezamislivim: da Hrvatska ne može progutati novac koji joj se gura u kljun. A to se izgleda događa s fondovima, naročito s fondom za pomoć nakon potresa - da nam se nudi više novca nego što ga možemo upotrijebiti. Time se Hrvatska sramoti i time je samome Plenkoviću, na neki način, teže očuvati poziciju neupitnog vođe. A on ju uspijeva očuvati naprosto zato što nema oporbe. Ni u stranci ni izvan stranke", kaže Puhovski.
'Kad sutra ode Merkel, U Bruxellesu će doći do potpuno novog dijeljenja karata'
'Na siguran položaj u Bruxellesu ne može računati'
Hoće li Plenković, kako to mnogi analitičari i kritičari neprestano gataju, pri prvom većem posrtaju uteći u Bruxelles na neki siguran položaj kakav je, primjerice, svojim utjecajem izlobirao Mariji Pejčinović Burić (glavna tajnica Vijeća Europe) ili Dubravki Šuici (potpredsjednica Europske komisije). Puhovski ne vjeruje da Plenkovića u sjedištu EU čeka neka sigurna sinekura.
"Tamo se stvari, odnosi većine i manjine, jako brzo mijenjaju. Kad sutra ode Merkel, prekosutra eventualno i Macron, doći će do potpuno novog dijeljenja karata, tako da on na neki siguran položaj ne može računati. Drugo, on na to teško može računati ako izgubi sljedeće izbore, jer bi tada bio znatno oslabljen, A ako dobije izbore, pa nakon toga ostavi vlast nekom drugome i ode u Bruxelles, uvijek će se postavljati pitanje zašto je to napravio.
Mislim da on u ovom trenutku, nasuprot svim pričama, nema dobre izglede za neku vodeću poziciju u Bruxellesu, ali može dobiti neku poziciju koja bi mu, tako da kažem, ispunjavala slobodno vrijeme i punila račun. No, on može dobiti takvu neku poziciju samo i isključivo dok je još premijer Hrvatske. No tada bi nekome morao ostaviti stranku i vladu, a time se vraćamo na ono što sam već rekao - on trenutno nema nikoga tko mu je do boka, ni u Vladi ni u HDZ-u", zaključio je Puhovski.
