Val otkrića o zlostavljanju koji je prije desetak dana krenuo iz Srbije stigao je i do Hrvatske, gdje svakog dana izlaze na vidjelo stravične priče zlostavljanih žena. U Srbiji je pokrenuta inicijativa Nisam tražila koja je ohrabrila mnoge žrtve seksualnog nasilja da prijave počinitelje. I u Hrvatskoj je to ohrabrilo brojne žene koje su progovorile o svojim strašnim pričama. Uz Akademiju dramske umjetnosti, prijave studentica i bivših studentica stižu i na druge fakultete. Akademija likovnih umjetnosti, Filozofski fakultet, a sada i Veterinarski fakultet samo su institucije na kojima profesori zlostavljali žene.
Oglasio se i ministar pravosuđa Ivan Malenica koji je najavio izmjenu Kaznenog zakona te poručio da će se spolno uznemiravanje goniti po službenoj dužnosti.
"Neće biti rokova prijave u tri mjeseca već čim odvjetništvo sazna za počinjenje ono će preuzeti kazneni progon umjesto žrtve koja je to dosad radila“, kazao je ministar.
Ono što se trenutačno događa u Hrvatskoj i našem susjedstvu prije više od tri godine započeto je u Americi kada je pokrenut pokret #me too. Sve je započelo optužbama protiv hollywoodskog producenta Harveyja Weinsteina te otada ljudi dijele svoja iskustva o seksualnim napadima i uznemiravanju.
Serijski predator
U ožujku 2020. Weinstein je osuđen je na 23 godine zatvora za silovanje i seksualni napad. Optužnica je bila temeljena na svjedočanstvima bivše zaposlenice Weinsteinove produkcijske kompanije Miriam Haley, koju je Weinstein seksualno napao 2006. i glumice Jessice Mann koju je silovao 2013.
Više od 80 žena, uključujući poznate glumice, optužilo ga je za seksualna uznemiravanja počinjena zadnjih desetljeća. Tužitelji su ga tijekom suđenja prikazivali kao serijskog predatora koji je manipulirao ženama obećavajući im da će im otvoriti vrata u svijetu filma.
Što se promijenilo?
No, što se uistinu promijenilo nakon ove tri godine u svijetu od početka #me too pokreta? Nasilje nad ženama nije prestalo, ali je u svakom slučaju postalo tema o kojoj se više ne šuti, također zabrana nasilja unutar obitelji u međuvremenu je ušla i u kazneno zakonodavstvo brojnih zemalja.
U prvoj godini od pokreta kako je tada pisao New York Times taj pokret je u Americi srušio 201 moćnika - seksualnog zlostavljača koji su izgubili posao zbog javnih optužbi o seksualnom uznemiravanju. Isto tako nekoliko njih, uključujući i Weinsteina, suočilo se i s krivičnim optužbama. Najmanje 920 žena u prvih godinu dana u Americi je prijavilo da su bile seksualno zlostavljane.
No nakon tog prvog vala situacija se počela, nažalost, mijenjati. Leanne Atwater, profesorica menadžmenta na sveučilištu Houston, dvije je godine zaredom provodila istraživanje o učincima #MeToo pokreta na radni status žena. Također slično istraživanje provedeno je i u Velikoj Britaniji te se pokazalo da su rezultati zabrinjavajući.
Sporazumi o neotkrivanju informacija
Naime, istraživanja su pokazala neobičnu situaciju da će žene ubuduće biti još manje zastupljene na poslovima koji traže neposrednu interakciju s muškarcima. Naime, 21 posto muškaraca, ali i 12 posto žena, izjavilo je da osobno nerado zapošljavaju žene na poslovima koji zahtijevaju blisku interakciju s muškim kolegama, poput primjerice poslovnih putovanja.
Zatim, više od 10 posto muškaraca koji su seksualno uznemiravali druge pokušalo se vratiti na položaj ili su izrazili želju, a mnogi od njih ni poslije ostavke zapravo nisu izgubili financijsku moć.
Isto tako jedan od velikih problema velikih moćnika pokazalo se da je korištenje sporazuma o neotkrivanju informacija. Primjerice, Zelda Perkins, bivša Weinsteinova pomoćnica, potpisala je sporazum kao dio nagodbe koja joj je onemogućila da čak i članovima obitelji kaže kakve grozote je radio Weinstein. On ju je prisilio da potpiše ugovor koji ju je obvezao na 20-godišnju šutnju o incidentu a zauzvrat je dobila 125.000 funti. I naravno ona nije jedina koju su bogati zlostavljači na neki način prisili ili prisiljavaju na takve ugovore. Takvi sporazumi omogućuju bogatim i moćnim ljudima da u osnovi kupe tuđu šutnju, sprječavajući bilo koga da sazna za optužbe protiv seksualnog kršenja ili ih dokaže.
Konvencija o nasilju i uznemiravanju u svijetu rada
No, opet s druge strane prema podacima nevladine organizacije Nacionalni ženski pravni centar iz Washingtona, petnaestak država uvelo je nove zakone koji štite zaposlene od seksualnog uznemiravanja i diskriminacije na osnovu spola od studenog 2017, kada je pokret #MeToo prodrmao i osvijestio javnost.
Nakon dvogodišnje rasprave, Međunarodna konferencija rada je na svojem zasjedanju 21. lipnja 2019. godine usvojila Konvenciju o nasilju i uznemiravanju u svijetu rada.
Konvencijom se nasilje i uznemiravanje u svijetu rada određuje kao raspon neprihvatljivih ponašanja i praksi ili prijetnji, bilo da su se dogodile jednom ili više puta, koje imaju cilj ili posljedicu ili je vjerojatno da će imati posljedicu u fizičkoj, psihičkoj, seksualnoj ili ekonomskoj šteti, a uključuje i rodno utemeljeno nasilje i uznemiravanje.
Konvencija će stupiti na snagu 25. lipnja 2021. Ratifikacijom Konvencije članica se obvezuje da će poštivati, promicati i osigurati svima pravo na svijet rada bez nasilja i uznemiravanja te da će usvojiti inkluzivni, integrirani i rodno odgovorni pristup prevenciji i uklanjanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada.
No, jedan od najvećih učinaka pokreta #MeToo bio je pokazati ljudima širem svijeta koliko su zapravo široko rasprostranjeno seksualno uznemiravanje, napadi i druga kršenja zakona. Kako je sve više preživjelih govorilo, saznali su da nisu sami. A ljudi koji nikada prije nisu imali razloga razmišljati o seksualnom uznemiravanju odjednom su vidjeli koliko je to utjecalo na njihove suradnike, djecu, roditelje i prijatelje. Sve je to pomoglo promijeniti razmišljanja ljudi ne samo o seksualnom kršenju već i o spolu i moći.
