Martina Horvat proslavila bi prošlu nedjelju 43 godine, a na današnji dan obilježava se 15. obljetnica - njezinog nestanka. Prije točno 15 godina nestala je iz svog stana na zagrebačkom Laništu. Nitko je više nije vidio. Njezina slika i dan-danas stoji na stranici Nestali.hr. S bratom Borisom, koji je prijavio nestanak policiji, bila je jako vezana.
Posljednji put su se čuli prije njezinog povratka iz Pariza.
"Ne brini buraz ništa, uskoro se vidimo", posljednje su Martinine riječi koje mu je uputila. I više se nikada nisu čuli.
Zvao ju je, slao poruke, no telefoni su bili isključeni. Javio joj se i na Facebook, ali nije bilo odgovora. Prijavio je nestanak policiji, ali i pokrenuo vlastitu potragu pomoću društvenih mreža.
Njezin nestanak odjeknuo je kao bomba u svim medijima. Umjesto naslovnica modnih časopisa kojima je težila, njezina slika stajala je u crnoj kronici. Tu kobnu večer Martina je navodno trebala izaći s prijateljicama. No kako se poslije pokazalo, iz svog stana u kojem je živjela s dečkom Sašom Leskovčaninom - nikad nije ni izašla.
Informacije su stizale sa svih strana, a očajna obitelj prihvatila je i pomoć vračare, sve kako bi pronašli svoju Martinu. Policija je danima i tjednima ispitivala obitelj, dečka, prijatelje, susjede i sve one koji bi mogli imati bilo kakvu informaciju o nestaloj 28-godišnjoj djevojci.
Djevojci nije bilo ni traga ni glasa. A misteriozno su iz stana nestali i tepih i fotelja, te su pronađeni i tragovi krvi. Nije bilo ni velikog kofera, ali je u kupaonici i dalje stajala njezina četkica za zube i šminka. Boris je, stigavši nakon Martininog nestanka u stan u kojem je živjela s dečkom, našao nered. Sve je bilo razbacano, a otkrio je da je sve nekako čudno mirisalo. Iako sve sumnje upućuju na to da je brutalno ubijena, tijelo mlade Vukovarčanke nikada nije pronađeno.
Osim za Martinom, obitelj Horvat više od tri desetljeća tragala je i za posmrtnim ostacima oca Pala, vukovarskog branitelja. I sada nakon više od 30 godina identificirano je 12 žrtava Domovinskog rata. Među njima je i ime Pala Horvata. Otkriveno je to u ponedjeljak, dan nakon kojeg bi Martina proslavila 43. rođendan.
"Moment kada sam se digao sa stolice, tada sam se počeo tresti, ali iznutra i to je jedan osjećaj koji, vjerojatno navala nekog adrenalina, nešto se desilo, uglavnom – osjećaji su bili jako pomiješani", rekao je Boris Horvat.
Borisov život je traženje istine, a život ni njega ni Martinu doista nije mazio. Martina je imala devet godina kada joj je nestao otac. Zajedno s ostatkom obitelji završili su u progonstvu. Neko vrijeme proveli su Križevcima i na kraju došli u Zagreb.
"Ne znam što bih dao na ovome svijetu da je ona živa. Isto kao i tata. Tragam za njom dok sam živ, tragam za njim dok sam živ", rekao je Boris za vrijeme snimanja Dosjea Jarak i dodao da je to njegov zadatak. Prihvatio je križ koji mu je dao Bog, ali samo da ih na kraju pronađe.
Obitelj Horvat život nije mazio
Dan danas Boris i njegova majka Ana Šarvari nemaju mira. Postavljaju pitanja na koja nema odgovora. Policija je ispitala više od 200 ljudi, no ni jednu informaciju nije potvrđivala. "Ne bi otišla bez riječi", uvjerena je tad bila Martinina majka Ana.
Mediji su je predstavljali kao manekenku i PR agenticu, ali ona je bila puno više od toga. Studirala je modni dizajn u Varaždinu i upravno pravo. Prve manekenske korake napravila je u modnoj agenciji Tamare Roglić.
"To je taj njen zarazni osmijeh na licu, ta veselost života u očima, voljela je život…", počela je priču bivša manekenka. Došla joj je u agenciju kao vrlo mlada djevojka. Lijepo građena, vitka, visoka, lijepog lica i bez estetskih zahvata. Uvijek profesionalna, što su klijenti cijenili. Tamara je za nju imala samo riječi hvale. Martina se prepoznala u manekenskom poslu. Bila je i na izboru za Kraljicu Hrvatske, a uvijek joj je trebao neki honorar jer je bila u vječnom deficitu s novcem.
Tamara kaže da s rijetkim djevojkama postane prijatelj, a Martina je bila jedna od njih. Martina je ispričala Tamari o svom traumatičnom djetinjstvu u Vukovaru i koliko je patila zbog oca koji je ubijen u Vukovaru 1991. Imala je čak istetovirano i njegovo ime na glagoljici.
Martinin čarobno zarazni osmijeh i tople oči nikoga nisu ostavljale ravnodušnim. Ali, bila je mnogo više od lijepog lica. Majka, koja živi okružena fotografijama svoje kćeri, kako bi stalno bila uz nju, ispričala je Andriji Jarku da je Martina bila divno, veselo dijete. Uvijek vedra i nasmijana. Boris kaže da su se znali porječkati, jer su oboje bili temperamentni, ali sve je to bilo kratkog vijeka. Voljela se šminkati, bila je jako kreativna, šivala je. Svi njezini prijatelji ističu da je "Martina voljela život".
Obitelj Horvat nikad nije odustala od traganja za njom. Dani i tjedni nakon nestanka otvorili su mnoga pitanja koja su i dalje neodgovorena.
I nakon skoro 15 godina od njenog nestanka, majka Ana sanja svoju Martinu. Martina trči prema njoj, zagrli je i kaže: "Mama, ja sam na tajnom mjestu".
Sve o nestanku Martine Horvat pogledajte u trećoj epizodi 'Dosjea Jarak' na platformi Voyo!
POGLEDAJTE VIDEO: Gdje je nestala Martina Horvat? Nema tepiha, fotelje, kofera, a šminka i ključevi ostali su u stanu
