Kako piše Slobodna Dalmacija, svim djelatnicima slijede otkazi, a hoće li biti ponovnog zapošljavanja i mogućnosti za nastavak proizvodnje, znat će se 1. rujna, za kada je sazvano ročište na kojem će stečajna upraviteljica Anči Bašić vjerovnicima iznijeti u kakvom se gospodarskom položaju nalazi "Imota". U međuvremenu teče rok od 60 dana u kojem vjerovnici trebaju prijaviti svoja potraživanja.
"Zahvaljujući mukotrpnom trudu radnika, sačuvani su vinogradi. Zbog toga bi bilo suludo da se u stečaju ne nastavi djelatnost i da se ne zadrže radna mjesta. Posebno u svjetlu zadnjih napora ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića koji onemogućava uvoz svega i svačega i koji radi na promociji domaće proizvodnje. U takvim okolnostima se ne smije dopustiti da u Imotskome nestane ono što je jedino preostalo od nekadašnjih velikih tvrtki. No, za to treba pronaći strateškog partnera", kaže Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata (HURS).
Matijašević kaže da su "Imotinim" radnicima plaće godina isplaćivane preko sindikalnog računa jer je tvrtka bila u blokadi.
"Ako padne vinarija, past će vinogradi svih kooperanata u Imotskoj krajini. Država se opet dokazala kao loš vlasnik", kaže Darka Todorić, voditeljice HURS-ova ureda te ističe da su zaposlenici nedavno dobili primanja za prosinac 2016. godine.
"Imota" se od stečaja nije uspjela spasiti ni predstečajnom nagodbom, koju je sa svojih 63 vjerovnika uspješno sklopila 24. studenoga 2014. godine. Račun joj je bio odblokiran, a vjerovnici (tu nisu uključeni radnici, op.a.) oprostili su joj 70 posto od 98 milijuna kuna duga, a preostalih 30 posto trebala im je isplaćivati u 48 mjesečnih rata. Tvrtka je najviše dugovala Poreznoj upravi, ujedno i najvećem dioničaru s 94,18 posto udjela, koji joj je, od 29 milijuna kuna carinskih obveza, otpisao 20,32 milijuna, pa je vinariji ostalo za platiti 8,71 milijun kuna. Od 34,5 milijuna kuna poreznih obveza, otpisano joj je 24,15 milijuna, pa je trebala u ratama dati 10,35 milijuna.
No, "Imota" ni tada nije uspjela vraćati dugove.
"Od svoje sedamnaeste godine sam u "Imoti", u našoj vinariji. I, evo, nakon 37 godina radnog staža ostajem bez posla, a ni zaostale plaće nismo primili. Dakako da sam tužna i žalosna i plačem cijelo jutro nakon što sam čula tu vijest. Što dalje? Pa ne znam, nemam uvjete za mirovinu, a radno sam sposobna i voljela sam svoj posao. Šteta, šteta i za naše vinogradare, kooperante, što će biti s njima? Sada i ove štete od mraza, pa sada i stečaj, sve gore od gorega", kaže za Slobodnu Karma Kukulj koja je radnica u punionici 37 godina.
