"Nikada, u gotovo tri stoljeća postojanja, niti jedan brod izgrađen u Kraljevici nije potonuo", pohvalio se Irvin Badurina, jedan od posljednjih rukovoditelja tog brodogradilišta. Brodogradilište Kraljevica gradilo je gotovo sve – od parobroda za Britance, vojnih brodova za Mariju Tereziju i topovnjača za Hrvatsku ratnu mornaricu, preko ledolomaca za Ruse i velikog trajekta Juraj Dalmatinac, na kojemu je prelazak od Zadra do otoka kao klizanje po maslacu.
U vrijeme Druge Jugoslavije zvali su je Titovo brodogradilište. Po Josipu Brozu, dakako, koji je prije Drugog svjetskog rata ondje zapalio iskru radničke pobune zbog neisplaćenih nadnica. Jugoslavija je imala 90-ak brodogradilišta, ali upravo je u ovome izvršeno prvo zavarivanje. U monografiji o Kraljevici stoji procjena da je u škveru od Drugog svjetskog rata do danas radilo oko 10.000 ljudi.
No, sada to više nije bitno. U samo 15 minuta u utorak je formalno otvoren stečaj u brodogradilištu Kraljevica. Gdje se pojavi Hrvatska, tu industrija više ne raste. Toliko smo se nagledali stečajeva u posljednjih dvadesetak godina da je pisanje epitafa postalo već pomalo dosadno. Posljednjih 460 radnika Kraljevice primilo je otkaze i otpremnine još početkom lipnja. Brodogradilištu je ostalo 1,3 milijarde kuna ukupnih obveza, uglavnom državi, i nekretnine vrijedne stotinjak milijuna kuna. I sada kreće stečajno trančiranje.
Nije dovoljno reći – treba znati i prešutjeti pravu stvar
Prelaskom preko uzroka uništavanja ovog brodogradilišta, koje je proživljavalo svoje vrhunce baš prije nego će na vlast doći bojna demokratskih mediokriteta, Radimir Čačić je progovorio u ime građana i kazao da su brodogradilištima bili krava muzara. Od 1992. do 2012. godine uloženo 28,37 milijardi kuna u brodogradnju, odnosno oko 1,4 milijarde kuna godišnje, kazao je. Odšutio je jednu drugu temu.
"Na svakog zaposlenog u brodogradilištu dolaze tri zaposlena u nekim drugim djelatnostima; sve trgovine u Rijeci znaju kad 3. maj isplaćuje plaću; 2.500 radnika puta prosječna neto plaća od 5.000, to vam je 12,5 milijuna kuna mjesečno koje se uglavnom potroše u ovom gradu", kazao je Roland Sušanj, radnik brodogradilišta 3. maj, koji od 2010. godine nastoji spasiti to brodogradilište od privatizacije koja bi vodila njegovoj polaganoj smrti.
Ulomak je to iz Otvorenog Muzila, lista koji od ponedjeljka mogu razgledati posjetitelji Venecijanskog bijenala u hrvatskom paviljonu. Pulska grupa, odnosno zadruga Praksa pokazala je svojim projektom kako je točno agonija hrvatskog radništva i gospodarstva dosegnula umjetničke visine, ali i izazvala otpor u rijetkim žarištima koja ne dopuštaju da se njihov rad otpiše. Tu su i Jadrankamen, Kamensko, Petrokemija i drugi.
Gašenje se već događalo teškim industrijama u Hrvatskoj. Najupečatljivija je zasigurno Željezara Sisak, koja je zapošljavala desetke tisuća radnika, da bi se zatvorila dijeljenjem otkaza za njih samo 916, s nadom da će novi investitor vratiti na posao barem polovicu. "Spasitelj" koji se tada pojavljuje, objavljuje da će mu trebati njih 50.
Industrija je postala smetnja
Industrija je nakon ulaska u kapitalizam postala smetnja, makar po ponašanju vlasti. Iako su brodogradilišta ispratila brojne brodove, od kojih su neki dobili prestižne međunarodne nagrade, i iako je država na sebe preuzimala dio financiranja njihove izgradnje, nije se stvarala gužva u redu za slikanje s novim brodom. A bog zna koliko naši političari vole crvene vrpce. Početkom mjeseca pulska Uljanik plovidba preuzela je novi tanker od 52.000 tona nosivosti od 3. maja i dala im 34,5 milijuna dolara. To je prošlo gotovo nezapaženo.
A poduzeća koja olako ispraćamo u stečaj investirala su u zajednicu dobar dio novca koji bi zaradili, radnicima su isplaćivani viškovi. Što se dobiva nakon njihovog uništenja? Prazne hale, u boljem slučaju na atraktivnim lokacijama. Hoće li se to dogoditi i Kraljevici ili će brodovi onamo ići na remont ili rezanje, ako već ne u proizvodnju? Ili će je zakapariti nekakav lovac na nekretnine s namjerom da postavi ogradu i ondje se bavi nekim vidom turizma?
Zaslužuje li turizam svu tu pažnju?
Bit će to zanimljivo za vidjeti, jer turizam je ono što naše vlasti vole glorificirati, davati mu porezne olakšice i slično.
"Ulaganje u turizam za nas je zlo... Nama treba proizvodnja. Turizam traži puno novca, a profitno je niska grana. Projekti poput onoga na Brijunima, to nama ništa ne pomaže. Konobar će imati 1.700 kuna, uvozit će hranu. Ako je Vladi to uzdanica, onda ne vidim izlazak iz krize", kaže Branimir Lokin iz Savjeta Hrvatske narodne banke.
Industriju je, doduše, pojeo i financijski sektor.
Porezni obveznici plaćaju bankama kamate koje su mogle biti višak
"Banke su, poput one Riječke, nekad bile oformljene upravo zbog industrije, a te su banke investirale višak i u javne stambene fondove. Budući da su sada banke u privatnom vlasništvu, više im nije u interesu razvoj proizvodnje. Danas se izvlače viškovi iz 3. maja putem kamata na kreditna sredstva koje država plaća privatnim bankama, a sigurno bi bilo bolje da se ta sredstva investiraju u stanove ili objekte od općeg dobra", kaže Sušanj.
Uz pozdrav financijskom sektoru, majci sektora koji je preuzeo dominaciju u hrvatskom bruto domaćem proizvodu od 90-ih naovamo, pogotovo otkad je prodan strancima, opraštamo se od Kraljevice i nadamo se da Kukuriku Vlada ne dolazi kao stečajni upravitelj za likvidaciju svega što je HDZ, premda ne sam, doveo u probleme.
