Boraveći nedavno na gradilištu Pelješkog mosta i radeći reportažu za Net.hr, susreli smo autora tog velebnog zdanja koje će spojiti Hrvatsku, slovenskog projektanta Marjana Pipenbahera. U svojstvu glavnog i odgovornog projektanta barem jednom mjesečno dolazi u obilazak gradilišta kako bi se na licu mjesta uvjerio u napredak radova, a svakodnevno je u kontaktu s inženjerima koji vode radove.
Pelješki među najvećim mostovima u 21. stoljeću
Oduševljen je viđenim. Most dug 2440 metara, visok 55 i širok 21 metar trebao bi u cijelosti biti dovršen u siječnju iduće godine, a u promet pušten početkom ljeta. Čelična rasponska konstrukcija mosta, čije je postavljanje u tijeku, bit će dovršena ovog kolovoza. Neumorni radnici iz kineskog CRBC-a danonoćno rade na konstrukciji, a Pipenbaher zadovoljno konstatira kako je proteklih mjeseci učinjen ogroman napredak nakon što je lani pandemija usporila dopremu dijelova čelične konstrukcije brodovima iz Kine, a samim time i radove.
Stojeći na već dovršenom dijelu mosta sa strane Komarne, dugom tristotinjak metara, Pipenbaher nam govori kako će Pelješki most biti jedan od najvećih ovješenih mostova u Europi i jedan od pet najvećih dosad izgrađenih u 21. stoljeću.
Usput, evo male digresije: Pelješki most neće, kako mnogi misle, biti najduži most u Hrvatskoj. Stotinjak je metara duži (2547 metara) most preko Drave kod Osijeka na budućoj dionici autoceste A5 Osijek-Beli Manastir.
'Most uvijek mora biti odgovor na lokaciju'
"I po težini i po složenosti radova ovo je jedan od najzahtjevnijih mostova u svijetu", kaže nam Pipenbaher objašnjavajući kako se nalazi na mjestu gdje pušu orkanski vjetrovi i na potresno najaktivnijem području u Hrvatskoj.
Kada je skupa s danas pokojnim Jurom Radićem angažiran kao projektant mosta Pelješac, Pipenbaher je već pri prvom dolasku u Malostonski zaljev osjetio tamošnju prirodu.
"Most uvijek mora biti odgovor na lokaciju. On ne narušava ovaj predivni prirodni element, nego transparentno, lagano, istegnuto ide s jedne na drugu stranu. Mi smo njime samo produžili put preko mora, ništa više", kaže nam 64-godišnji, višestruko nagrađivani projektant na kojemu se vidi da je pun emocija dok s mosta pogledom prelazi od Pelješca prema Kleku i natrag.
Ovaj rođeni Ljubljančanin, a mariborski student, danas je u Slovenskoj Bistrici suvlasnik projektnog biroa Ponting i vlasnik tvrtke Pipenbaher Consulting Engineers. Diplomirao je na Sveučilištu u Mariboru specijaliziravši se za strukturno i potresno inženjerstvo. Projektiranjem mostova bavi se već gotovo 40 godina, a 2009. proglašen je inženjerom godine u Sloveniji. Osim u rodnoj Deželi mostove i vijadukte je gradio u Izraelu, Turskoj, Alžiru, Srbiji, Crnoj Gori... S ponosom nam ističe kako je Pelješki most njegovo životno djelo, skupa s vijaduktom Črni Kal na autocesti kod Kopra (koji se smatra jednim od vrhunaca takve konstrukcije u svijetu) te mosta Giborim na autocesti kod Haife u Izraelu.
Vijadukt Črni kal kod Kopra u Sloveniji projektirao je Marjan Pipenbaher
'Bit će nenametljiv u ovom prekrasnom zaljevu'
Pipenbaher je lokaciju Pelješkog mosta "osjetio" jednog ranog jutra, prije svanuća, a spokoj koji je tada vladao u Malostonskom zaljevu prenio je u svoju viziju mosta. To je nenametljiv objekt koji, za razliku od prvotnog projekta, ne strši u prostoru.
"Rješenje iz 2007 godine bilo je preglomazno. To bi išlo još 80 metara u vis u odnosu na ovo. Znate, u arhitekturi vam je ključ naći odgovor na lokaciju. Važno je kad dođeš na mjesto gdje će se graditi most skicirati si u glavi kako će izgledati. To je, rekao bih, kreativna snaga čovjeka", kaže Pipenbaher.
Dok razgovaramo, prstom iscratava po zraku obrise brdâ na Pelješcu na koje se spontano nastavlja i kontura samog mosta.
"Imamo šest pilona mosta koji, pogledajte, idu tik-tik-tik…i nastavljaju se na pejzaž. Ona brda na Pelješcu izgledaju kao neke piramide pa je taj krajolik, rekao bih, prenesen na most. Iako je ovaj most velik, rekao bih svjetski most, on ipak izgleda linearan. Mi smo njime samo produžili taj put krajolika preko ovog zaljeva koji je prekrasan i stoga most mora biti lagan, nenametljiv, a ne "težak". Kada bude dovršen imat će lijepo ambijentalno osvjetljenje i na ovom platnu neba doista će biti miran, noću decentno osvijetljen. Ovo, znate, nije gradski most, neće ničime biti načičkan, nego samo jedna topla boja koja će se uklapati u pozadinu“.
'Čuvajte ovo za unuke svojih unuka'
Pipenbaher naglašava da je kod gradnje mostova uvijek najvažnije naći najbolje mjesto za prelazak na drugu obalu i da pritom treba biti iskren.
"Ako negdje treba graditi – treba, a ako ne postoji potreba onda bolje ne. Zato je važno naći najadekvatnije rješenje. Mi smo ovdje pazili da imamo pet otvora mosta - šest pilona na 280 metara. Pazili smo na prirodu i da otvorimo prolaz za brodove u skladu s dogovorom Republike Hrvatske i BiH. To treba poštivati. I znate što još? Nagib mosta je samo tri posto. Inače ovakvi mostovi preko rijeka, kanala i nekih zaljeva obično imaju nagli uspon, i do šest posto. S boka oni izgledaju dosta dobro, ali ispred vas, kad vozite, to je je kao devina grba. Ovaj most nije takav iako je na najvišoj točki mosta razlika 10 metara u odnosu na polazne točke. Vi se, dakle, njime penjete, penjete i u jednom trenutku se pred vama otvara lijepi pogled i s lijeva i s desna", uživljeno nam je objašnjavao Pipenbaher.
Priznaje da je fasciniran ljepotama Hrvatske. I sam, kaže, ima kuću u Lošinju, jednu staru kamenu koju je preuredio i često dolazi ondje. A dok smo se na poludovršenom mostu, njegovu životnom djelu, pozdravljali, Pipenbaher nam je za rastanak izgovorio jednu važnu po(r)uku: "Ovo trebate čuvati i za unuke svojih unuka."
Naravno, nije mislio samo na most.
