Glavna tema press konferencije koju su sazvale tri braniteljske udruge (Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata RH i Savez udruga branitelja radnika Republike Hrvatske) bili su medijski istupi političara Milorada Pupovca, ali jedan od braniteljskih lidera, Zoran Maras, predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata RH, nasljednik Josipa Klemma, obrušio se i na udžbenik iz povijesti u kojem se piše o "zbjegu" Srba nakon Oluje i u kojem se, navodno, tvrdi da su "Hrvati prognali 200 tisuća Srba".
Maras je poimence prozvao i autoricu, povjesničarku Snježanu Koren radi iskrivljavanja istine ("do pomirbe mora doći, ali na istinitim činjenicama", govorio je), mahao je i kopijom stranice iz udžbenika, a u zaključnom dijelu press konferencije, kada su novinari pitali što branitelji očekuju od premijera, Maras je naglasio da očekuje da "reagira i oko kurikuluma."
Ovo nije bilo prvi put da braniteljske udruge očekuju da budu uključene i konzultirane oko načina na koji se u hrvatskim školama podučava povijest, posebno u segmentu Domovinskog rata, ali povjesničarka, dr. Snježana Koren, pročelnica Katedre za metodiku nastave povijesti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, i bivša voditeljica radne skupine za kurikulum povijesti, bila je ipak neugodno iznenađena jer je se tako proziva i – barata pogrešnim navodima.
Šef Veterana Zoran Maras na presici maše s udžbenikom kojeg potpisuje Koren
Što zaista piše u udžbeniku?
U njezinom kabinetu, na Filozofskom fakultetu, zajedno listamo udžbenik Povijesti za osmi razred osnovne škole koji ona potpisuje. Na stranici 291. obrađuju se Bljesak i Oluja i naglašava se da je oslobađanjem hrvatskog teritorija u vojnim akcijama od 1992. do 1995. godine, te kasnije mirnom reintegracijom Podunavlja, obnovljena teritorijalna cjelovitost Hrvatske i omogućen povratak brojnik hrvatskih prognanika i izbjeglica u domove koje su morali napustiti. A onda slijedi dio o srpskim izbjeglicama.
"Srpsko stanovništvo s tih područja većinom je izbjeglo u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju odmah nakon početka vojnih djelovanja. Preostali su malobrojni stanovnici, uglavnom stariji ljudi. No, sljedećih mjeseci dogodila su se ubojstva nekoliko stotina srpskih civila te pljačka i palež napuštene srpske imovine. Dio srpskih izbjeglica sljedećih se godina vratio u svoje domove, no njihov je povratak bio usporavan ili sprječavan", stoji u udžbeniku Povijest 8 koji potpisuje profesorica Koren.
Uz temu je i fotografija srpskih izbjeglica i potpis: "Srpsko stanovništvo nakon Oluje napušta Hrvatsku. Ne zna se točan broj ljudi koji su otišli, no procjene govore da je otišlo oko 100.000 ljudi, uz nekoliko desetaka tisuća onih koji su već prije napustili to područje. Mnogi su se naselili u području oko Banje Luke, drugi su otišli u Srbiju, neke su srpske vlasti naselile na Kosovu."
NET.HR: Kako komentirate činjenicu da vas je predsjednik Udruge specijalne policije prozvao zbog načina na koji je u vašem udžbeniku prikazano razdoblje nakon Oluje? On je posebno spomenuo navod da su Hrvati nakon Oluje prognali 200 tisuća Srba…
KOREN: Takva konstatacija u udžbeniku ne postoji. Formulacija u udžbeniku je drugačija. Zanimalo bi me na temelju čega je gospodin Maras došao do takvog navoda.
NET.HR: Jesu li prijevodi vašeg udžbenika za manjine možda drugačiji u ovom segmentu?
KOREN: Ne, ne bih rekla. Ja sam pisala samo jedan tekst i morao bi biti identičan i u udžbeniku na latinici i u eventualnim prijevodima na jezike manjina.
NET.HR: Gospodin Maras je apelirao na premijera da se pozabavi kurikulumom jer braniteljske udruge nisu zadovoljne kako se prikazuje Domovinski rat u školskim udžbenicima. No, ovo nije prvi put da se iskazuje to nezadovoljstvo.
KOREN: Naravno, svatko ima pravo iskazati nezadovoljstvo i svoje mišljenje. No, opasno je kada se traži da se točno određeno gledanje na povijest propiše kao jedino moguće. Radi se o narušavanju ustavnih vrednota, slobode mišljenja i slobode govora. A to je loše za zemlju koja je relativno nedavno izašla iz represivnog sustava.
Svako pisanje o prošlosti, a osobito u kondenziranoj udžbeničkoj formi, temelji se na selekciji događaja. Nikada ne možete napisati sve. Samo je pitanje što ćete odabrati i u kakvom su odnosu činjenice koje ćete spomenuti. No, ovdje se radi o tome da se opovrgava pravo autoru koji potpisuje udžbenik svojim imenom i prezimenom da autonomno obavi tu selekciju i zahtijeva se usvajanje točno propisanog narativa.
28.08.2019., Zagreb - U Domu specijalne policije RH odrzana je konferencija za medije Udruge branitelja i specijalne policije na kojoj su komentirali nedavne izajve celnika SDSS-a Milorada Pupovca da Hrvatska postaje cimbenik nestabilnosti u ovom dijelu Europe. Novinarima su se obratili Sinisa Mastelic, Zoran Maras i Kresimir Maretic. Photo: Robert Anic/PIXSELL
NET.HR: Je li u slučaju ovakvih istupa braniteljskih udruga, odnosno njihovih pokušaja da oni uređuju način na koji će se obraditi Domovinski rat u udžbenicima, trebala odlučnije reagirati politika, nadležno ministarstvo, pa i premijer – i zatražiti od branitelja da to područje prepuste – znanosti, da se "ne pačaju" u to?
KOREN: To bi bilo dobro, ali se dosad nije dogodilo. Posebno zato jer u Hrvatskoj udžbenike odobrava Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Nije tako u svim zemljama EU-a ili svijeta. Ali kad već jest u Hrvatskoj tako, onda bi Ministarstvo trebalo stajati iza udžbenika koje je odobrilo. Stalno se postavlja pitanje kako će se prikazivati Domovinski rat. Mi imamo višedesetljetnu tradiciju da se rat prikazuje kao utemeljujući događaj postojeće države. Veliki naglasak se stavlja na opisivanje ratnih operacija, oružja, vojnih akcija. Osobno smatram da je bitnije da pokažemo koji su uzroci i posljedice rata, a posebno civilna stradanja.
Rat je ekstremno iskustvo i o svakom ratu poslije ima različitih gledišta jer su različita i ljudska iskustva. Rat se u pojedinim razdobljima prošlosti smatrao legitimnim sredstvom za postizanje političkih ciljeva. Danas više nije tako. Mislim da bismo konačno morali početi doživljavati rat kao neuspjeh pokušaja da se problemi riješe političkim putem. Konačno, neuspjeh u pokušajima da se problemi bivše države, Jugoslavije, riješe političkim putem, da do razlaza dođe mirnim putem - stajao je života više od 120 tisuća ljudi. Ja sam u svom udžbeniku nastojala staviti fokus na uzroke i posljedice, na materijalna stradanja, žrtve, vojne i civilne.
NET.HR: Plaši li vas to što ste prozvani imenom i prezimenom kao netko tko pogrešno prikazuje u školskom udžbeniku stanje nakon Oluje?
KOREN: Ne mogu reći da me plaši, ali sigurno nije ugodno. Posebno ako se ponavlja. Ako se pogrešno, u ovom slučaju i tendenciozno, navode dijelovi teksta. Prije godinu dana Braniteljski portal me optužio zbog mojih navodnih nasrtaja na hrvatski jezik, i de facto sugerirao da sam potpisala Deklaraciju o zajedničkom jeziku, što nije bilo točno. Mislim da su me u tom trenutku zamijenili s gospođom Snježanom Kordić. Dakle, radi se napadima na temelju pogrešnih navoda i tendencioznih interpretacija. Takve situacije sigurno ne olakšavaju posao kojim se bavim.
NET.HR: Kako vi komentirate to što u Hrvatskoj i 2019. još uvijek vrije ovo što nazivamo "ratom ustaša i partizana"?
KOREN: Nije to samo hrvatski specifikum. Pogledajte kako su se u SAD-u nakon Trumpova izbora za predsjednika otvorile kaverne iz Građanskog rata. Samo je pitanje kako se zemlja nosi s tim problemima. Hrvatska je previše usmjerena na prošlost, a premalo na sadašnjost i budućnost. Ne učimo iz vlastite prošlosti. U komunističkoj Jugoslaviji se iskustvo Drugog svjetskog rata koristilo kao sredstvo legitimacije režima, a rat se nudio kao sredstvo za identifikaciju.
U jednom trenutku je to novim generacijama prestalo biti relevantno i unatoč svim uloženim naporima taj se narativ početkom devedesetih srušio kao kula od karata. Drugi problem vidim u pokušaju propisivanja ljudima što i kako trebaju misliti o prošlosti. Nazvala bih to totalitarnim refleksom. U svojem eseju "Urfašizam" Umberto Eco spominje da su udžbenici u fašističkoj Italiji imali ograničeni i propisani vokabular koji je ograničavao autonomno i kritičko mišljenje. Griješe oni koji pokušavaju za Domovinski rat propisati samo određena tumačenja, jer se tako sužava prostor nužnog dijaloga o prošlosti i normalne kritičke misli.
Profesorica Snježana Koren
NET.HR: Što je s pozdravom "Za dom spremni"? Je li ovogodišnji val "pozdravljanja" i prepirki politike, policije, branitelja itd. o tome je li to prihvatljivo ili ne, dokaz da Plenkovićevo vijeće za suočavanje s prošlošću nije uspjelo donijeti smislenu odluku?
KOREN: Prije dvije godine u Charlotesvilleu u SAD-u je održan skup pripadnika krajnje desnice i neonacista. Organiziran je i protuprosvjed, jedna je osoba smrtno stradala. Predsjednik Trump je tada izjavio "da je bilo dobrih ljudi na obje strane". Na to je reagirao bivši predsjednik Barack Obama i postavio pitanje: zar je tako teško reći da su nacisti – loši? U Hrvatskoj od početka devedesetih postoji sličan problem kada se radi o jasnoj osudi NDH. Tada su vladajuće političke elite, predvođene predsjednikom Franjom Tuđmanom, inzistirale na tzv. politici pomirenja.
Ideja je bila pomiriti potomke sukobljenih strana iz Drugog svjetskog rata i ujediniti ih oko projekta samostalne Hrvatske. No, istovremeno su otvorena vrata revizionističkom pogledu na NDH i rehabilitaciji ustaštva. "Za dom spremni" je bez sumnje ustaški pozdrav, a nikakav stari hrvatski pozdrav, a njegovo vezivanje uz Domovinski rat je štetno i nepotrebno. Određene skupine poput HOS-a koristile su ga u Domovinskom ratu upravo zato što je bio ustaški pozdrav.
Danas to treba tako i valorizirati: da, to je bilo tako, u ratnim okolnostima, no bilo je pogrešno onda, a pogrešno je i danas. Današnju hrvatsku državu ne treba na takav način dovoditi u vezu s NDH. Rješenje koje je ponudio Dokument dijaloga (dokument koji je pripremilo Vijeće za suočavanje s prošlošću, op.a.) očito se pokazalo promašenim. Dokument je dopustio mogućnost da se taj pozdrav koristi u strogo kontroliranim okolnostima, primjerice u grbu na mjestima komemoriranja poginulih pripadnika HOS-a; umjesto toga dobili smo paradiranje u crnim uniformama i javno skandiranje ustaškog pozdrava "Za dom spremni".
