Nerijetko naivno pomislimo kako život u 21. stoljeću u jednom zapadnjački orijentiranom društvu podrazumijeva i jednakost spolova, a onda se pojavi netko poput ovog profesora i spusti nas na zemlju. Naime, studentica prve godine fakulteta tehničkog usmjerenja na svom je Facebook profilu objavila status u kojem je otkrila šovinističke riječi izašle iz usta jednog od njezinih profesora, prenosi MojFaks . Dakle, govorimo o intelektualcu, visokoobrazovanom članu zajednice, vrlo vjerojatno i doktoru znanosti. Ono što je navodno izgovorio, prilično je zabrinjavajuće. Studentičin članak prenosimo u cijelosti:

"Ne pišem baš statuse i nisam nekakav aktivist jer, budimo realni, prelijena sam za to (nemam ništa protiv aktivista, super su to ljudi), ali moram s vama podijelit nešto. Moram vam pokazati kakvi se ljudi ne samo puštaju da izađu iz kuće, nego i da predaju na fakultetu.

Naime, neki dan je kolega dobio krivi rezultat u zadatku, a kolegica točan na što se profesor okrenuo kolegi i s gađenjem rekao: 'Kako si to možeš dopustiti? Da jedna ženska bude bolja od tebe! Jedna obična PIŠULJA!'

I sad, budući da znamo profesora i kakav je, samo smo se kiselo nasmijali. Ali on je nastavio.

Nastavio je pričati o tome kako je muškima tehnika u glavi od rođenja, od rođenja se bave puškama, mačevima, ratovanjem, znanošću, a ženama da i sad (1. godina fakulteta) daš lutkicu, ona bi ju češljala, kupala ju, prala joj haljine. Rekao je kako se danas svašta dopušta ženama, pa tako i da upišu tehničke fakultete. Jer u njegovo vrijeme jedine žene na tehničkim fakultetima su bile one brkate. A gle nas! Mi nemamo brkove! I time je logično da nas tehnički fakultet ne može zanimati.

Zašto nismo upisale filozofski (opet, nemam ništa protiv filozofskog, njegove riječi) gdje se možemo prešetavati u štiklama? Jedine žene koje mogu zanimati tehničke stvari su one 'ozbiljno hormonalno poremećene'. Jer ženski mozak jednostavno funkcionira na drugačiji način – ne zanima ih i, još bolje, ne može shvatiti tehniku. 'Zanimali li tebe koliko dugo treba kugli da se spusti niz kosinu?', pitao je kolegicu. Nakon njenog potvrdnog odgovora i njegove kraće šutnje, upitao je: 'A nisi mislila na djecu?' Okej, tu sam se pogubila. Tu sam gotovo umrla od smijeha jer ništa mi nije bilo jasno. Ali naravno da je on pojasnio. Kolegica je pitala: 'Na kakvu djecu?' 'Možda su se na dnu te kosine djeca igrala i kugla je pala na njih, Ti nisi mislila na to, je l’ da?' Val smijeha.

Nastavio je: 'Žene ne mogu biti bombarderi, one ne mogu bacati bombe na gradove, muškarci mogu. Meni su eksplozije lijepe, ženama nisu. Znate zašto? Zato što će žena pomisliti na vrtić koji se nalazi u tom gradu. Ona samo na djecu misli, to je njoj urođeno. Muškarce ne zanimaju takve nebitne stvari. O tome žene brinu.'

Šećer na kraju tog 'predavanja' je bilo nabrajanje što sve žena ne zna, a uključivalo je gdje su svjećice na autu i kako se pumpaju gume na autu, 'Pa sigurno ne znate pumpati gume na autu.'

'Ja znam', nisam više mogla šutjeti. 'I ja.' 'I ja.' Pogledao nas je i rekao kako je to posao očeva i upitao kako se to nama dopušta. Završio je s divnom rečenicom: 'Sad sam stvarno sve čuo, mogu se objesiti. Kud' ovaj svijet ide…' "

Studenti i studentice na ovakve (malo je reći) neprimjerene riječi često uopće ne reagiraju zbog straha da bi im to moglo otežati prolazak kolegija, a posljedično i ugroziti školovanje. Nadamo se da ova studentica, koja je status objavila javno, zbog njega neće ispaštati, već naprotiv - da će netko po ovom pitanju djelovati i da će profesor, ukoliko se njegov identitet i javno utvrdi, snositi sankcije za svoje postupke.