Slučaj Hrvata pritvorenih u Zambiji i osumnjičenih za trgovinu ljudima, a koji su posvojili djecu u Kongu, otvorio je Pandorinu kutiju i natjerao institucije da napokon nešto poduzmu.
"Prema podacima iz Ministarstva unutarnjih poslova od 2012. vjerujemo da je u Hrvatskoj posvojeno 131 dijete iz Demokratske Republike Kongo", kazao je u srijedu na konferenciji za novinare ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić.
'Izabrali su krivi put i krivu državu'
Kako bi sve bilo jasnije regulirano, resorni ministar najavio je zakoske izmjene jer je otkriveno da još osam hrvatskih parova ima presudu iz Konga, ali po djecu još nisu otišli.
"Djelatnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad su obavijestili i kontaktirali sve te potencijalne posvojitelje što se događa i na koje detalje treba obratiti pozornost, odnosno da te dokumente kongoanskog suda trebaju dodatno provjeriti ne bi li se pokazalo da su i ti falsificirani", rekao je Piletić.
Profesor obiteljskog prava Nenad Hlača s Pravnog Fakulteta Sveučilišta u Rijeci ne sumnja u plemenitost namjera uhićenih Hrvata, ali poručuje kako su izabrali krivi put, krivu državu i krive osobe od povjerenja.
Jedan par posebno rizičan
"Znam da je DR Kongo država u previranju, da je tamo nestabilan pravni sustav, da je bilo pokušaja državnog udara, da ima tisuće i tisuće napuštene djece", kazao je Hlača za RTL Danas.
Upravo zato veliku odgovornost vidi u veleposlanstvima u kojima jasno moraju stajati upozorenja na opasnosti u takvim zemljama.
"Čini mi se da je posebno rizičan taj par u kojemu je ta osoba koja je mijenjala spol, jer sam provjerio da je u zakonodavstvu DR Konga izričito zabranjeno da se djeca daju osobama koje su mijenjale spol ili homoseksualcima. To se ne može relativizirati", dodaje Hlača.
'Imali smo osjećaj da kupujemo dijete'
Prije desetak godina, na sličan način djecu je htio posvojiti i Marko Sladoljev i to preko jedne žene u Hrvatskoj koja je imala agenciju za to.
"Tamo su se bacale cifre od kojih boli glava i zapravo smo odustali jer smo imali osjećaj da kupujemo dijete, ne da usvajamo", kaže Sladoljev.
Početna cijena samo da se krene u postupak bila je, kaže, 18 tisuća dolara. I to za avionske karte, dnevnice, odvjetnika, njegove dnevnice, a taj iznos se mogao i povisiti.
"Cijena djeteta - govorimo o cijeni, u kojem mi zapravo društvu živimo - ovisi o tome je li dijete bolesno, zdravo, koliko je staro. To je zapravo jedan veliki biznis. Mi smo odustali. Sjećam se da se moja supruga rasplakala kad je izašla, to je bio šok za nju", dodao je Sladoljev.
