Diplomirana psihologinja i Mentalna trenerica Ana Čerenšek u Otvorenom uvodniku RTL.hr-a piše o problemu s (ne)cijepljenjem, kao i o tome što treba napraviti da se cjelokupna situacija promijeni
“Ne da mi se”, “Nije još vrijeme”, “Ja mislim da sam otporan i da je cijepljenje glupo”, “Zašto bi se ja prvi cijepio”, “Cijepit ću se kad budem morala”
Ovo su samo neki od komentara koje čujemo kada je riječ o cijepljenju, a kao što možete pročitati, riječ je o individualnom mišljenju svake od tih osoba. Dok je cijepljenje ovisno o mišljenjima i stavovima svake osobe, naravno da ćemo imati ovakvu podjelu, razlike i veliki broj ljudi koji cijepljenje neće odabrati kao opciju za sebe. A zašto i bi? Argumenata “za” i “protiv” cijepljenja ima dovoljno da bi se svatko pametan mogao oko nečega zapitati, uostaom nije li istina da nas društvo odgaja da je dobro imati svoje mišljenje i zauzimati se za njega?
Tko je tu zakazao? Kako obično biva, mali čovjek je na meti i njega se proziva što uopće to svoje mišljenje ima. A gdje je tu struka?
Kako to da se danas može dogoditi da vam jedan liječnik kaže da se cijepite, a drugi da pričekate? Kako je moguće da je preko 40% medicinskog osoblja u xy ustanovi necijepljeno?
Isto kao što je moguće da postoje psiholozi koji podržavaju zabranu istospolnih zajednica i govore da je to nezdravo za dijete. Naime, posjedovanje diplome iz nekog područja (medicina, psihologija itd.) ne znači da komunicirate uvijek ono što je struka dokazala, ponekad od stručnjaka čujemo njegovo ili njeno osobno mišljenje i dobro je to znati prepoznati.
Nije bitno što govori nego tko govori.
Dakle, odgovornost ljudi koji vode ovu državu trebala bi počivati na riječima i dokazima pravih stručnjaka i stručnjakinja, a nakon toga ide odluka. Ako ćemo i dalje odluku, ma kakva ona bila, prepuštati pojedincu, nemojmo se čuditi što imamo različita mišljenja te posljedično različite odluke. A svakako zaboravimo međusobno optuživanje i upiranje prstom jer trenutno svi smo u pravu i svako ima pravo raditi što hoće, pa neka radi.
Također, uzimajući u obzir ono što znanost kaže, opcije nas čine nesretnima i nezadovoljnima, čak i frustriranima jednom kad odluku donesemo. Što je više opcija to je nezadovoljstvo veće, a koliko mi imamo opcija danas kad je cijepljenje u pitanju? Tri različite vrste cjepiva (barem kod nas), cijepiti se ili ne, jedna doza, dvije? Kombinirano ili jednako?
Vjerujem da se nalazimo u procesu koji ide svojem kraju i kad budemo imali malo konkretnije informacije o cjepivima, njihovom efektu, a cijepljenje kao takvo postane dio naše svakodnevice (ovo novo protiv COVID-a, naime cijepljenje protiv raznih već iskorijenjenih bolesti jest dio naše svakodnevice od kad znamo za sebe), više će ljudi birati cijepljenje kao rješenje, a ne više kao opciju ili obavezu. Ili ćemo imati jasnu odluku odgovornih ljudi koja će nam reći što moramo odraditi kao građansku, ljudsku, kakvu bilo obavezu - jer je to za opće dobro i jedino rješenje za kraj ove iscrpne pandemije.
Tko će biti odgovoran i na kraju preuzeti odgovornost?
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su isključivo osobni stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav redakcije RTL.hr-a
