Prisjetili smo se tko je sve htio biti predsjednik(ca): Neki su jeli snijeg, a neki završili u zatvoru

On je u Zagrebu jeo snijeg, trčao sa svojim psom Rudijem svaki dan, Milan Bandić isprobavao je i uloge radnika Čistoće, pilotirao je, jeo hranu u pučkoj kuhinji. Svoju politički karijeru počeo je kao član Saveza komunista, nastavio je djelovati unutar SDP-a, a iz te stranke izbacili su ga upravo kad je poželio biti predsjednik.

Najdugovječniji zagrebački gradonačelnik iza sebe je vukao čitav niz afera, ali to nije umanjivalo njegovu popularnost. Afere zlatnog WC-a, Krašograda, izmjene GUP-a i optužbe... Sve je od sebe odbijao s lakoćom kao da je od teflona.

Na čelo Zagreba izabran je pet puta i u predsjedničku kampanju ušao je sa sloganom "gradonačelnik Hrvatske". Nije ga poljuljalo ni to što je dva puta bio u pritvoru.

Kasnije je osnovao svoju stranku Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti koja se nakon njegove smrti gotovo rastočila. Ostat će zapamćen po mnogim izjavama kao što su 'Ja ću se skinuti u tange i stajati na Jelačić placu samo ako je u interesu građanima' (2014.), kao i da 'nije Usain Bolt i Batman, ali i da je odgovoran 'i kad golub crkne na Jelačić placu'.

Nadan Vidošević htio je biti predsjednik 2008. godine. Gradio je imidž uspješnog poduzetnika, bio svojedobno neprikosnoveni čelnik Hrvatske gospodarske komore, u javnosti tada zacementirao dojam 'onog koji zna gospodarstvo' i koji zna zaraditi (i zaraditi).

Gradio je reputaciju jednog od najuspješnijih poslovnih ljudi, njega se pitalo za mišljenje u gospodarstvu, komentirao je politiku, pisalo se o njegovu bogatstvu, nekretninama i dionicama, velikoj zbirci umjetnina.

Balon imidža karizmatičnog poduzetnika rasplinuo se njegovim uhićenjem 2014., isplivali su detalji malverzacija i izvlačenja novca iz poslovanja Hrvatske gospodarske komore.

Javnost je ispratila zapljenu umjetnina i trofeja koje je Vidošević sakupio u svojoj kući. Kao strastveni lovac imao je u svojoj kolekciji prepariranih životinja među njima vukka, jelene pa čak i polarnog medvjeda.

Isplivale su i njegove safari-fotografije na kojima je pozirao s odstrijeljenim slonom, nilskim konjem i drugim afričkim životinjama čime je dodatno poljuljan njegov imidž.

Završio je na odsluženju kazne zatvora, pa je od uspješnog poslovnog čovjeka postao simbol pada povezanog s korupcijom i izvlačenjem novca iz sustava.

Anto Đapić bio je predsjednički kandidat 2019. godine kao kandidat stranke Desno. U političkoj karijeri pamte ga kao jednog od utemeljitelja osječkog HDZ-a, ali su ga zbog pozdrava 'Za dom spremni' isključili iz stranke. Kasnije je nastavio političku karijeru u HSP-u, bio je simpatizer krajnje desnice, a 1997. godine sudjelovao je na proslavi godišnjice osnutka Nezavisne Države Hrvatske u Splitu

Zamjerali su mu što je iz Osijeka otišao na početku rata te što je srozao Stranku prava (HSP) Ante Starčevića, čime je ona postala marginalna. Godine 2014. osnovao je Demokratski savez nacionalne obnove (DESNO) kao nasljednika stranke Nezavisna lista Ante Đapića. Govorio je da je odnos prema ratu 'nakaradan', da se Domovinski rat kriminalizira, a hrvatske branitelje ponižava.

Đapić je govorio: 'Ne može nikakva priča o antifašizmu nadjačati temelj hrvatske države, a to je Domovinski rat. Ne može nitko osporiti pravo hrvatskim postrojbama na pozdrav 'Za dom spremni', s kojim su na usnama ginuli hrvatski mladići. Ne možemo govoriti o pijetetu Vukovara ili bilo kojeg drugog grada dok ulicama hodaju silovatelji hrvatskih žena i ubojice, a politika diktira procese kojima se traži skidanje spomenika s oznakama HOS-a.'

Boris Mikšić u hrvatsku politiku unio je dojam kauboja, američkog biznismena, onog koji zna posao i koji donosi novac. Godine 2005. na predsjedničkim izborima odnio je gotovo 400.000 glasova i skoro ušao u drugi krug sa Stjepanom Mesićem zamalo poražavajući Jadranku Kosor.

Diplomirao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, nakon čega je otišao u Sjedinjene Američke Države, gdje je osnovao tvrtku Cortec Corporation. Govorio je da je svoj prvi milijun zaradio s 32 godine. Osnovao je više tvrtki u Sjevernoj Americi i Hrvatskoj. Zaštitio je nekoliko desetaka različitih patenata.

Godine 1995. imenovan je generalnim konzulom Hrvatske u SAD-u.

I kasnije je pokušao još jednom dohvatiti se Pantovčaka na izborima, ali s daleko lošijim rezultatom.

Legendarni Miroslav Ćiro Blažević, trener svih trenera, svojedobno je poželio biti i predsjednik. Bilo je to 2005. godine kad se kandidirao kao neovisni kandidat. Dobio je samo 0,8 posto potpore birača ili točno 17.847 glasova.

Godine 2016. na parlamentarnim izborima bio je kandidat liste kandidata 'Koalicije za premijera' Milana Bandića.

Dario Juričan 2019. kandidirao se za predsjednika. Ovaj redatelj, producent i umjetnik, javnosti je poznat po svojim provokativnim dokumentarnim filmovima u kojima je ekranizirao svakodnevni svijet političke i poslovne korupcije. U kampanju za predsjednika ušao je zapravo antikampanjom, pa su neki od slogana bili 'Korupcija svima, a ne samo njima', 'Što god vam ponude, ja nudim duplo'. Kroz satiru je slao poruke da će kao predsjednik raditi na tome da dodatno korumpira zemlju i da za to otkloni sve pravne prepreke.

U svojim performansima na kreativni i dovljiv način privlačio je pažnju javnosti, provocirao je, ljutio i nasmijavao u isto vrijeme i u svojim 'neozbiljnim' nastupima otvarao ozbiljne teme.

Uspio je na neko vrijeme promijeniti i ime u Milan Bandić, resorni zagrebački gradski ured mu je to i dozvolio. Čak je promijenio osobnu i stavio na nju ime Milana Bandića, počeo konferencije sazivati pod imenom Milana Bandića, davati intervjue, pa su mu ipak poništili rješenje o tom imenu.

Jadranka Kosor bila je deveta potpredsjednica Vlade, a preuzela je fotelju u Banskim dvorima nakon iznenadnog odlaska Ive Sanadera s tog mjesta te je postala prva i zasad jedina premijerka Hrvatske. Ova pravnica i bivša novinarka bila je kandidatkinja na predsjedničkim izborima 2005. godine.

U drgom krugu izbora 2005. godine izgubila je od Stjepana Mesića. Prije toga u prvom krugu za vratom joj je puhao Boris Mikšić. Ivo Sanader o njoj je tada govorio: 'Ona je kandidatkinja za koju vjerujemo da će pobijediti, i učinit ćemo sve da se to tako i dogodi'.

Kasnije je postala prva hrvatska premijerka i za sad jedina, a u Banske dvore ušla je nakon što je premijersku fotelju naprasno napustio Ivo Sanader.

Za vrijeme njezina mandata Hrvatska je završila pregovore za pristup Europskoj uniji. Nositeljica je više nagrada i odličja, a o svom novinarskom putu jednom je rekla: 'Novinarstvom sam se počela baviti rano, kao gimnazijalka. Bila sam najmlađa dopisnica Večernjeg lista u to vrijeme s cijelog područja općine Pakrac. Bilo je to ozbiljno novinarstvo; pisala sam i o politici, zbog čega me u ono doba čak i uhapsila tadašnja milicija.'

Za vrijeme njezina mandata Hrvatska je završila pregovore za pristup Europskoj uniji. Nositeljica je više nagrada i odličja, a o svom novinarskom putu jednom je rekla: 'Novinarstvom sam se počela baviti rano, kao gimnazijalka. Bila sam najmlađa dopisnica Večernjeg lista u to vrijeme s cijelog područja općine Pakrac. Bilo je to ozbiljno novinarstvo; pisala sam i o politici, zbog čega me u ono doba čak i uhapsila tadašnja milicija.'

Vesna Škare Ožbolt u politiku je ušla 1991. kao savjetnica za odnose s javnošću tadašnjeg predsjednika Republike Franje Tuđmana, kasnije je obnašala različite dužnosti i bila vrlo bliska Tuđmanova suradnica te je sudjelovala u procesu i pregovorima mirne reintegraciju hrvatskog Podunavlja uključujući i Vukovar.

Nakon Tuđmanove smrti i poraza HDZ-a na parlamentarnim izborima 200. godine, s Matom Granićem i još nekim nezadovoljnim članovima HDZ-a osniva Demokratski centar. Na čelu te stranke bila je od 2003. do 2016. godine, a otad više nije bila niti u jednoj političkoj stranci. U tri je navrata bila zastupnica u Hrvatskom saboru. Godine 2003. imenovana je ministricom pravosuđa u prvoj Vladi Ive Sanadera. U Sanaderovoj vladi započela je reformu pravosuđa, što je bio jedan od uvjeta za ulazak Hrvatske u EU. No, koncem 2005. godine sukobila se sa Sanaderom oko strategije borbe protiv korupcije. Između ostalog, nije htjela odbiti zahtjev bivših vlasnika za povratom stana u kući u Kozarčevoj ulici u Zagrebu koju je Sanader kupio. Početkom 2006. smijenjena je s dužnosti ministrice pravosuđa.

'Na predsjedničkim izborima 2009. kandidirala se i ona. Tada je rekla: 'Idem na izbore s novim, dosad neviđenim stvarima za koje držim da su Hrvatskoj neophodne. U izbore idem ozbiljno i bit ću nestranački kandidat.'