Iako ne brane liječenje, lijekove uzimaju samo u nužnim slučajevima. Pripadnici pokreta Hare Krišna ne jedu meso i žive po strogim pravilima.

"Dostupni su, nisu nikakva zatvorena sljedba, svatko može posjetiti njihovo sjedište. Imaju pravila svojega života, ona su u nekim stvarima stroga, u načelu naglašavaju veliku pobožnost prema Bogu", kazao je Mislav Ježić, profesor indologije na Fakultetu filozofije i religijske znanosti.

Pravila protiv traženja medicinske pomoći – nemaju. Ipak, roditelji 15-godišnjaka iz Pule od ljeta su bili svjesni lošeg zdravstvenog stanja svog djeteta. Liječniku ga nisu vodili. 

"U pitanju je potpuno povjerenje u Božju milost i u samoga Boga. Prema tome, oni su rukovođeni čisto iracionalnim motivima, motivima svoje vjere i uvjerenjem da je to na neki način spasenje za onoga koji napušta ovaj život", tvrdi Ivica Maštruko, sociolog religije.

I nisu jedini koji žive po pravilima. 

"Jehovini svjedoci npr. nisu za transfuziju krvi, ali prihvaćaju transplantaciju u slučaju da se može oprati krv sa onih organa koji se presađuju", objašnjava Maštruko. 

Poveznica između vjerske zajednice i konkretnog događaja nije pronađena, tvrdi ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Međutim… 

"Ostavimo nadležnim službama da završe svoj posao uključujući, naravno, i eventualno potvrđivanje optužnice i sudski postupak", tvrdi Božinović.

Mučan slučaj iz Pule otvorio je brojna pitanja o tome gdje su granice roditeljske samostalnosti u odlučivanju o liječenju djeteta i tko te granice postavlja.

"Kada je u pitanju zdravlje, odnosno čak i ugroženost života djeteta tu prestaju prava roditelja da odlučuju i ako iole netko posumnja u to da se s djetetom nešto dešava, treba se obratit Centru za socijalnu skrb i policiji", kazala je Lana Petö Kujundžić.

"Odgovorni smo svi koji radimo s djecom i koji nismo profesionalno uključeni – svi susjedi, treneri, učitelji u školama ili nastavnici da reagiramo kad primjerimo da se s djetetom nešto dešava", tvrdi Žana Pavlović, dječja psihologinja.

Dječja psihologinja kaže nam da je malo vjerojatno da nitko osim roditelja nije primijetio da se s djetetom nešto čudno događa.