Drugi dan Rokaj Festa započeo je manje-više kao i prvi: bendovi koje smo gledali bezbroj puta i oni koje smo jednako toliko puta odlučili preskočiti na nekoj od ovdašnjih koncertnih masovki. Činilo se da po pitanju kvalitete ipak nije moguće nagurati dva velika open-aira u tjedan dana i da ćemo veći dio večeri provesti prisjećajući se kako smo na mjestu nedaleko od ovog gdje trenutno svira Hard Time prošle srijede gledali Franz Ferdinand.
Takav dojam pojačao je i Let 3 čiji je performans bio tradicionalno spaljen i na trenutke zabavan, ali, iskreno, Prlja, Mrle i ekipa ispalili su previše čepova iz guzica i odsvirali previše "Izgubljenih" da bi njihov nastup zavrijedio ikakvu analizu.
No tada su se na pozornicu popeli Bobby Gillespie i njegov Primal Scream te u sekundi Rokaj Fest ponovno učinili opakom konkurencijom Inmusicu. Počelo je sa "Swastika Eyes", nabrijanom elektronikom koju legendarni Škoti bez problema odvode na teritorij klasičnog rocka i natrag, poslije koje je postalo jasno da prisustvujemo jednom od najboljih, ako ne i najboljem koncertu ove godine. Do kraja su nas razvedravali pop optimizmom "Beautiful Future", rasplesali s "Rocks" i "Jailbird", razvaljivali mračnom elektronskom psihodelijom i raznježivali bluesiranom baladom "Damaged". Gotovo je nestvarno koliko su u tih sat i pol glazbenih žanrova i podžanrova dotakli te s kakvom lakoćom svakog od njih pretvaraju u tipični Primal Scream. Zbog toga i nakon četvrt stoljeća na sceni još uvijek djeluju svježe i aktualno pa se ne bih čudio da upravo u ovom trenutku "kuhaju" neki riff, loop ili beat kojeg će za godinu-dvije čitava Britanija pokušati iskopirati.
