Omiš je jedan prekrasan dalmatinski gradić. Gradić dalmatinske pisme, Josipa Pupačića, Jure Kaštelana i još mnogo što poznatih što nepoznatih pjesnika. U gradiću u kojem do dana današnjeg traje prijepor oko toga jesu li njegovi gusari bili heroji ili zločinci, poezija se naprosto događa. Na svakom kantunu vreba nekakva metafora koja samo čeka da bude napisana.
I baš zato je dobro što je Jadranka Kosor posjetila ovaj gradić samo dan-dva nakon blokiranja imovine HDZ-a, dana koji je, vjeruju svi optimisti, označio početak kraja ove nakupine građana. Razlog njenog posjeta Omišu proizveo je, naime, majku svih metafora.
'Brale, sve ima!'
Da bismo ovo objasnili, moramo na sitne dijelove rastaviti megaklapski hit Na omiškoj stini, koji je s vremenom postao i neslužbena himna omiškog Festivala dalmatinskih klapa. Radi se o pjesmi u koju su se slili svi elementi ideologije koja je HDZ svih ovih godina i držala na vlasti. Eksperti bi rekli: "Brale, sve ima!"
Krenimo redom. "Dok Cetina teče uvik će nas biti / Čvrsti smo ka stina, dragi Bog nas štiti." Prva strofa i odmah u glavu – katoličanstvo. I to ne ona duhovna varijanta "ljubi bližnjega svoga", nego ona tradicijska, ona u kojem je to katoličanstvo pitanje identiteta. Tu smo od stoljeća sedmog, katolici smo i nema te sile koja će to promijeniti.
Idemo dalje. "Tukli su nas vitri, nevere od rata / Al' slomili nisu granu od Hrvata." Još smo na prvoj strofi, a već smo došli do druge ključne točke u imaginariju našeg čovjeka, Hrvata, katolika i potencijalnog HDZ-ovog birača – rata. Ne kaže se o kojem se ratu radi, ali, bože moj, svi to znamo. Onom koji spominju Kosorica ili Đakić kada pokušavaju izbjeći teme o korupciji pa kažu: "MI smo dobili rat i MI smo stvorili državu."
Ajmo dalje. "Živit će nam ime makar granu sikli / Resti će nam sime ovdi di smo nikli." Evo nas i na tradiciji i na nevidljivom neprijatelju koji uvijek prijeti da nam "posiče granu, zatre sime, uzme pismu, iščupa lozu..." Nekad je Srbin, nekad mason, nekad Židov, nekad crveni ili žuti vrag i tu je negdje samo ga mi ne vidimo. Ali, naravno, ne može nam ništa jer čvrsti smo ka stina.
Poantu pjesme prilično je eksplicitno napisao sam autor: Omiška je stina simbol nas Hrvata.
Zajebana hrpa kamenja
Da sad vidimo zašto je Jadranka Kosor došla u Omiš samo dan-dva nakon onog što optimisti vide kao početak kraja HDZ-a. Ide citat iz novina: "Premijerka Jadranka Kosor stigla je danas u Omiš s odlukom Vlade o dodjeli 10 milijuna kuna za sanaciju 'omiških stina', koje prijete obrušavanjem na grad i predstavljaju stalnu opasnost za stanovnike." To je Omiš! Grad u kojem te metafora dočeka na svakom kantunu!
Kad se te jebene omiške stine, a jedna od njih je i ona tvrda na kojoj se povist piše (iz spota Dražena Žanka), očiste od svih simboličkih značenja koje su im od devedesetih naovamo dane, ostaje prilično zajebana hrpa kamenja koja visi nad gradom koji još nije raščistio jesu li gusari heroji ili zločinci. I dovoljan je malo jači potres da te omiške stine, taj simbol Hrvata, Omiš izbrišu s lica zemlje.
Slično je s HDZ-om – simbol Hrvata koji prijeti uništenjem istih. Rezultati sljedećih izbora pokazat će, u postocima, koliko je razuma ostalo u ovom narodu. Pokazat će koliko je onih koji u HDZ-u još uvijek vide nešto što simbolizira stvaranje države, Tuđmanove nasljednike, borce za Hrvatsku, neprijatelje komunista i slične patetično-domoljubne pizdarije (taj simbolički kapital jedino je što im je ostalo), a koliko onih koji su ih prozreli kao nakupinu građana koja prijeti izbrisati s lica zemlje sve što je zdravo u ovom društvu.
Braćo, pomolimo se
Postotak ljudi koji daju svoj glas HDZ-u pokazat će koliko je u Hrvata ostalo onih koji u stinčini koja im s brda leti prema kući ne vide stinu nego simbol nas Hrvata.
O toj brojčici ovisi budućnost HDZ-a. Ne mislim na sljedeći mandat, mislim na budućnost ideologije kojom HDZ već dva desetljeća truje ovaj narod. Ti ljudi će naći svoj HDZ, čak i kad se on ne bude tako zvao. I možemo se svi zajedno pomoliti bilo kojem bogu da ih ima manje nego što autor ovog teksta misli.
