"Umro je posljednji čovjek koji je mogao ujediniti regiju bivše Jugoslavije, kako u životu, tako i u smrti", bile su riječi Dedićeva prijatelja, književnog kritičara, književnika i esejista Igora Mandića prije osam godina na komemoraciji najvećeg šansonijera na našim prostorima.
Na današnji dan preminuo je jedinstveni Arsen Dedić, veliki hrvatski skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor. Imao je 78. godina.
Rođeni Šibenčanin, završio je u svom gradu srednju glazbenu školu i gimnaziju, a u Zagrebu je počeo studirati pravo. Godine 1959. upisao je Muzičku akademiju na kojoj je pet godina kasnije diplomirao flautu.
Više od pola stoljeća dugu karijeru skladatelja, književnika, pjesnika i kantautora, koja je po opsegu, raznolikosti i kontinuitetu zauzela posebno mjesto u novijoj hrvatskoj kulturi, počeo je kao mladić u dvadesetima objavom prvih pjesama u Poletu, Prisutnostima, Vidiku.
Kao solist debitira 1963. na Zagrebačkom festivalu popularne glazbe, a prije toga nastupao je kao flautist u pop i jazz sastavima, pjevao u nekoliko vokalnih skupina, Prima, Zagrebačkom vokalnom kvartetu, Melosu i vodio instrumentalni Kvartet flauta.
Skladbe "Moderato cantabile" i "Kuća pored mora" iz 1964. označile su početak njegova bogatog glazbenog opusa i smjer kantautorskog izričaja.
Skladajući šansone na domaćoj sceni postaje zaštitnim znakom tog glazbenog žanra, koji spaja njegova dva ključna umjetnička izraza - glazbu i poeziju.
S albuma "Čovjek kao ja" i "Arsen 2" pamte se neke od njegovih antologijskih pjesama, "Moj brat", "Sandra", "Sve što znaš o meni", "Balada o prolaznosti". Često uglazbljuje Goloba, Šoljana, Ujevića, Kovačića, Krležu, Krkleca, Baloga.
Do početka osamdesetih, afirmirao se i na međunarodnoj sceni, o čemu svjedoče najprestižnije europske nagrade "Prix Jacques Brel" i "Premio Tenco". Surađivao je s poznatim pjesnicima - pjevačima Sergiom Endrigom, Ginom Paolijem i Bulatom Okuđavom.
Prepoznatljiv i autentičan izričaj ostvaruje izmjenjujući balade koje odišu mediteranska osjećajnost i ironičnu, kabaretsku šansonu, a njegova poetika ravnopravno korespondira s tradicijom moderne francuske i talijanske šansone i klasičnog rock pjesništva Boba Dylana i Leonarda Cohena.
U nizu albuma, ukupno njih više od četrdeset, ističu se, "Homo volans", "Vraćam se", "Provincija", "Kino Sloboda", "Tihi obrt", Ministarstvo, te izdanja izabranih pjesama "Arsenal", "Najbolje od Arsena" i "Herbar".
Na području scenske, filmske i TV glazbe ostavio je niz prepoznatljivih melodija, napisao partiture za oko 200 kazališnih predstava (Predstava Hamleta u selu Mrduša donja, Majstor i Margarita, Dnevnik malog Perice, Krležijada, Lady Šram, Na rubu pameti, Mala sirena.
Skladao je za stotinjak igranih, dokumentarnih i animiranih filmova te televizijskih serija, za "Vlak u snijegu", "Glembajeve", "Živu istinu", "Tajna starog tavana", "Vlakom prema jugu", "Stela", "Prosjaci i sinovi", "U registraturi", "Zlatna nit", "Punom parom" i druge.
Dedićev književni opus broji 20 zbirki pjesama, počevši od "Broda u boci", njegove prve zbirke koja je doživjela više reizdanja i šezdesetak tisuća prodanih primjeraka. Književni kritičari slažu se kako je riječ o autentičnom izrazu, kojega karakterizira nostalgija, izravnost, humor i fina ironija.
Objavio je i zbirke "Zamišljeno pristanište" (s Matijom Skurjenijem), "Narodne pjesme", " Zagreb i ja se volimo tajno", "Hotel Balkan", "Pjesnikov bratić", "Pjesnik opće prakse".Pisao je skladbe za mnoge pjevače, među ostalima i za svoju suprugu Gabi Novak, a djeluje i kao aranžer, dirigent te producent.
Piše i sklada za dalmatinske klape, među ostalim, "Zaludu me svitovala mati", "Ni u moru mire", "Ko ovo more platit", "Vratija se Šime", "Maškare", te sakralnu glazbu i za djecu.
Osvojio je niz nagrada za glazbu i stihove na festivalima diljem Hrvatske i bivše Jugoslavije, Zlatne arene na Pulskom filmskom festivalu, priznanja Slavenski, Tijardović, Mlado pokoljenje, Zlatno sidro, nagrade za scensku glazbu na Danima Satire i Marulićevim danima, Goranov vijenac za sveukupan pjesnički opus.
Nositelj je Ordena zasluga za narod srebrnog vijenca, odličja Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Višestruki je dobitnik godišnjih nagrada Porin, dok je Porina za životno djelo primio 1999.Krajem prošle godine objavio je album "Suputnici" koji je definirao kao "hommage sebi, svojem naporu, želji i ljudima koji su mu bili najbliži".
Arsen Dedić s klapom Maslina i Brankom Bubicom snimio je spot za pjesmu Šibenska bura. Riječ je o zadnjem spotu kojeg je glazbeni velikan snimio.
Nakon njegove smrti tugovala je cijela regija i prijatelji su se opraštali od velikana hrvatske glazbe i umjetnosti.
"To je strašan gubitak jer, prema meni, on je najveći pjesnik. Umro je veliki čovjek bez kojega ništa neće biti isto za nas koji smo ga voljeli i odrasli uz njegove pjesme i uz njega kao prijatelja. A i za sve ljude u ovom svijetu koji su pjevali njegove pjesme, koji su odrastali s njima, ljubili s njima i umrli s njima", kazao je tada potreseni Rade Šerbedžija.
"Slika na njega ne smije nikada izblijediti, a ja ću živjeti s onom večeri njegovog rođendana koji sam provela s njim. Neka dijeli mir i spokoj koji nije mogao naći za života", ispričala je Tereza Kesovija.
"Njegov odlazak me svakako osiromašuje i život bez njega me ponižava jer sam ga doživljavala kao nekoga tko uvijek mora biti tu", naglasila je Lea Deklava.
"Ono što je Arsen napravio u našoj kulturi je izvanredno. On je definitivno jedan od najvećih umjetnika kojeg smo imali i čovjek koji je neizmjerno zadužio našu kulturu", rekao je tada i glazbeni kritičar Aleksandar Dragaš.
"On je moj mentor, prijatelj i srodna duša. S jedne strane znam da je čovjek u godinama, ali s druge ne mogu zamisliti život bez njega", bio je rekao i potreseni Zoran Predin.
"Ja sam svojim skromnim djelom nešto ostavio domovini. Hoćeš od filma, književnosti, autorske pjesme, nešto i pjesništva i tako dalje", izjavio je svojevremeno Arsen.
POGLEDAJTE VIDEO Druženje u čast Arsena Dedića: Red smijeha i red pjesme
