Bez adrese i krova nad glavom. Tako je gotovo tri godine živio Karlo.
"Mnogo puta su me grijali vagoni na kolodvoru, našao bi neku improviziranu dekicu i zgrijao se tu, ne brojim dane, ni sam ne znam koliko puta", započinje svoju priču Karlo Maksimilijan Vuković, student.
S 19 godina završio je na ulici. Dane i dane provodio je po parkovima, garažama, ali i napuštenim kućama.
"Od prijatelja koje sam stekao prije, neki su mi i pomgali kad sam bio na cesti i još ih imam i uvijek ću ih imati. A što se tiče drugih beskućnika, dijelio sam s njima i kontejner za smeće", dodaje Karlo.
Unatoč teškoj sudbini, upisao je filozofiju i sociologiju na Hrvatskim studijima i kao beskućnik položio deset ispita.
"Kako sam studirao, zauzeo sam potkrovlje jedne napuštene kuće i tamo sam i uz svijeću učio."
Prije dva mjeseca dobio je mjesto u studentskom domu iako kao Zagrepčanin na njega nije imao pravo.
"Neizostavna stavka u tom je bila voditeljica prihvatilišta Iva Hrvačić, kojoj zbilja ovim putem želim zahvaliti. Ona se založila, poslala dopis SC-u. Prvo je poslala dopis na Fakultet. Zamolbu za oproštenje duga i odborenje pauziranja", kaže Karlo.
U prihvatilištu za beskućnike proveo je osam mjeseci. Da bi preživio, skupljao je boce i odrađivao razne honorarne poslove. Naprijed ga gura jaka volja.
"Oduvijek mi je ostala samo jedna misao, samo jedan san, a to je da završim Fakultet i postanem profesor", kaže Karlo.
Sad kad ima krov nad glavom i siguran obrok - vjeruje da je ostvarenje sna korak bliže.
