Tih pet učenika, u dobi od osam do 14 godina, u redovnoj nastavi sudjeluju u programu 'e-learning' mreže, koja povezuje više otočkih škola i tako povezuje učenike. "Nemamo puno djece, ali nećemo dopustiti da nestanu. Trudimo se učiniti sve kako se ne bi osjećali da su na kraju svijeta", kaže Olivela Franko, ravnateljica osnovne škole na Lošinju i koordinatorica 'e-learning' programa.
Na otoku nema automobila, tu živi 150 mještana
Ukupno, samo 66 od 1.200 otoka je naseljeno, a samo ih dvadesetak ima škole koje još uvijek rade. Izolirani zimi, ljeti ovi otoci postaju turistički magneti gdje gosti hrle da uživaju u netaknutoj prirodi, plavom moru i smještaju koji je jeftiniji nego u ostatku eurozone. AFP navodi kako je na Susku, otoku dugačkom tri i širokom 1,5 km, nekad živjelo 2.000 stanovnika, s oko 150 djece i čak šest učitelja. Većina je odselila kad su bolesti poharale vinograde, neki su otišli nakon Drugog svjetskog rata... Danas na otoku nema automobila, tu živi 150 mještana, a od toga ih je samo petero djece. Za njih brine jedna učiteljica, sve dok ne pođu na Lošinj u srednju školu. "Kad sam ušla u ovu učionicu prije 25 godina, imala sam samo spužvu, kredu i 11 djece različitog uzrasta. Nisam bila sigurna hoću li uspjeti", kaže danas 48-godišnja Barbara Bušić-Ribarić.
Prije pet godina, škola na Susku je uključena u projekt e-učenja, tj. u projekt e-otoci koji povezuje udaljene škole u svrhu poboljšanja učenja. Koordinatorica programa Franko kaže da projekt pomaže u razvijanju kompjuterskih vještina kod djece, ali i u socijalizaciji za daljnje školovanje. Projekt je dio većeg državnog plana u kojem se godišnje investira 150 milijuna eura u poboljšanje infrastrukture i revitalizacije jadranskih otoka.
Učenici i učiteljica su kao obitelj
Dva otočka 12-godišnjaka, Dominik i Ivan, kažu da im ne smeta što nisu u većem razredu. Dominik ima desetak prijatelja na Facebooku i kaže kako je 'cool kad se spoji pa se vide', ali nikad ne bi preselio u veći razred. "Bilo bi previše gužve i bilo bi bučno", slaže se Ivan.
Učenici i učiteljica su kao obitelj, kažu. "Učiteljica i ja smo košarkaški tim. Pobjeđujemo sve druge", ponosno kaže Ivan.
