Takvih ljudi je malo jer gotovo nitko živ nije izašao iz Borova. Oni koji jesu kažu da danas slave drugi rođendan. Jedan od njih je Boško Marin, koji je u Borovu bio zarobljen nakon što je išao izvući ranjenike.
Dva puta su ga vodili na streljanje a oba je puta preživio.
"Bio sam u tvornici kada su javili da Komerc gori i tražili su dragovoljce, nas 40 se odlučilo, da pokušamo pomoći. Ulazili smo prema Komercu tamo su nas čekali srbočetnici, novosadski korpus, bilo je svega i svačega. Sačekalo nas sa uperenim oružjem, natjerali su nas da stavimo ruke na glavu i vodili nas u hangare. Tada je počelo pretresanje, počela je egzekucija, ako je netko nekog poznao da je ranije imao nekakve neprilike s njim, dakle došlo je do streljanja tamo odmah“, gorko se prisjeća.
Kaže da su njega skinuli do gola i pretresli ga, a činjenica da nisu ništa našli produžila mu je život. Nakon toga su ih odveli u hangar gdje je već bilo mnogo mrtvih tijela.
"Stavili su nas pred zid i čekali smo kad će izdati naredbu da se puca po nama. Međutim, izašao je tada neki njihov oficir, rekao je teraj tu gamad van, to je prvi puta da smo izvukli glavu“, kaže Boško.
Prisjeća se i kako je tamo vidio čovjeka kojem su rafalom rastrgali cijela leđa.
"Bilo je i drugih egzekucija, ali jednostavno nisi toliko pažnju više obraćao od tolikog straha“, kaže.
"Kasnije kad su nas tjerali istjerali su nas prema sabiralištu gdje su nas čekali ti autobusi i usput me jedan poznanik izveo, polegao dolje kraj drugih mrtvih, međutim naišao je jedan vojnik srbin, gurnuo me nogom i pitao: 'Kako se zoveš?'. Rekao sam Boško, a on je otjerao u autobus. Od tamo su nas deportirali u logor", prisjetio se.
