Štefančić je autor gotovo 200 kazališnih predstava, 10.000 radijskih emisija i 2000 TV emisija. Rođen je u Vukovaru 1931. godine, a karijeru je počeo kao član dramskoga studija Radio Zagreba, a od 1950. godine glumi i režira u kazalištu Komedija u kojem je od 1969. do 1978. godine bio umjetnički ravnatelj.
Režirao je više od stotinjak predstava u zemlji i inozemstvu - velike spektakle, kao što su postava Zajčeva "Nikole Šubića Zrinjskog" u pulskoj Areni, prve domaće rock-opere, glazbene komedije i mjuzikle.
Kao redatelj te dugogodišnji ravnatelj Kazališta Komedija realizira prvi veliki i najpoznatiji hrvatski mjuzikl Jalta, Jalta, kao i mjuzikle Dundo Maroje, zatim prve rock-opere na ovim prostorima – Gubec-beg i Grička vještica.
Vlado Štefančić režirao je i mnoge najbolje strane mjuzikle kao što su Čovjek iz Manche, Jadnici (prije West Enda i Broadwayja!), Guslač na krovu, My Fair Lady, Kosa, opereta Zemlja smiješka, Šišmiš, Vesela udovica, Kod bijelog konja, Noć u Veneciji, Barun Trenk, Kneginja čardaša i Grofica Marica, opere Lucia di Lammermoor te komičnih opera Seviljski brijač i Gospoje i husari.
Uspješan glumac i dobitnik nagrada
Otac hrvatskog mjuzikla režirao je domaće mjuzikle Car Franjo Josip u Zagrebu i Kralj je gol Milana Grgića i Alfija Kabilja, Lady Šram Nine Škrabea i Arsena Dedića, Dan od amora Luke Paljetka i Đele Jusića, O'kaj Borisa Senkera, Kemala Mujičića i Nine Škrabea, Tko pjeva zlo ne misli Alfija Kabilja i Drage Britvića i brojne druge.
Štefančić je bio i vrlo uspješan glumac, a stariji Zagrepčani ga pamte iz Komedijinih opereta Mala Floramye, Kod bijelog konja, Spli'ski akvarel, Grofica Marica i Šišmiš te komedija Matijaš grabancijaš dijak, Charlyjeva tetka, Utopljenici, Dvanaest stolica, Zlatni dečki i mjuzikala poput Obećanja, obećanja.
U zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) ostvario je brojne uloge poput one u predstavama Bosonogi u parku i Pobrinimo se za Ameliju, a glumio je i u kultnoj predstavi Dubrovačkih ljetnih igara – Goldonijevoj Kafetariji u režiji i prilagodbi Tomislava Radića, koja se, nakon premijere 1978. godine, na repertoaru Igara održala punih deset godina.
Vlado Štefančić dobitnik je nagrade "Marul" 1966. godine, a nagrade grada Zagreba dobio je dva puta (1973. i 1994.).
Godine 2006. nagrađen je nagradom "Vatroslav Lisinski" Hrvatskog društva skladatelja za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu, a 2000. godine Udruženje dramskih umjetnika Hrvatske dodijelilo mu je Nagradu Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.
O njegovu djelu objavljena je Monografija Vlado Štefančić – zabavljač, a u zagrebačkom Kazalištu Komedija početkom studenoga svečanim koncertom trebala je biti obilježena 70. obljetnica njegova umjetničkog rada.
