Milka Planinc se rodila 1924. godine u Drnišu, a već 1930. godine seli se s roditeljima u Split, gdje je živjela do 1947. Osnovnu školu je pohađala u splitskom Lučcu.
U Drugom svjetskom ratu pridružila se partizanskom pokretu. Kasnije je bila vodni delegat, a do svršetka rata komesar čete za vezu XI. dalmatinske brigade. Na kraju rata imala je čin poručnika.
Obavljala je dužnosti tajnice Narodne skupštine Trešnjevke, gradske sekretarke za kulturu Zagreba 1961.-1963, republička sekretarka za prosvjetu 1963.-1965. i predsjednica Sabora 1967.-1971. godine.
Nakon Hrvatskog proljeća, Milka Planinc dolazi na čelo Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (1972.-1982.)., Tamo je, na prijedlog Josipa Vrhovca, donijela odluku o uhićenju sudionika Hrvatskog proljeća. Prema njezinoj izjavi bili su to: Franjo Tuđman, Marko Veselica, Dražen Budiša, Šime Đodan, Vlado Gotovac, Hrvoje Šošić i još nekoliko osoba.
Bila je predsjednica Saveznog izvršnog vijeća Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije od 16. svibnja 1982. do 15. svibnja 1986. godine. Za njenog mandata je donesen Dugoročni program ekonomske stabilizacije. Jedina je žena u povijesti koja je bila premijerka jedne socijalističke zemlje.