Kao što se to i inače događa, o slavu onih ovjenčanih olimpijskim odličjima, kao krunom napornih dugogodišnjih treninga, nastojali su se proteklih dana očešati svi političari koji su to imali priliku.
Osiguravanje pristojne budućnosti
Iz hvarske idile, osunčan i odmoren, u Banske se dvore nakratko vratio i premijer Zoran Milanović i na prijemu za olimpijce najavio uvođenje naknada osvajačima medalja. Iako sjedi na potpuno praznoj državnoj blagajni, iz koje ne može iscijediti niti lipe više za tisuće drugih potreba, pristojnim novčanim nagradama, koje i inače dobivaju svi osvajači medalja, odlučio je pridodati i mjesečne naknade, koje će, rekao je, biti malo više nego simbolične, te će sportašima nakon 45. godine života osigurati pristojnu budućnost.
Ideja da se izvrsne sportaše doživotno osigura neosporno je plemenita i teško da bi se tome išta moglo prigovoriti da ne živimo u vremenima u kojima, nažalost, živimo i da Milanović na dnevnoj bazi ne mora donositi odluke o uskraćivanju pomoći Vlade većini koja tu pomoć treba puno više od proslavljenih sportaša jer novca jednostavno nema.
U svečanoj prigodi nije bilo pristojno spominjati visinu naknada, pa je taj detalj preskočio i premijer, ali o njima se posljednji put pisalo u ožujku ove godine i, ako je nacrt Uredbe ostao nepromijenjen, pojam 'nešto više nego simbolično' za Milanovića je nešto sasvim drugo od onoga kako mi ostali procjenjujemo simbolične svote.
Jedna i pol prosječna plaća mjesečno
Naime, kako se tada izvještavalo, u Uredbi stoji da će osvajači olimpijskih odličja za zlatnu medalju primati mjesečno iznos u visini jedne i pol prosječne plaće u Hrvatskoj (nešto više od 8.000 kuna), srebro vrijedi 1,25 prosječnih plaća, dok je za broncu predviđena naknada u visini prosječne plaće. Svjetsko zlato pak vrijedi kao olimpijsko srebro, svjetski viceprvak dobit će jednu prosječnu plaću, dok svjetska bronca vrijedi 75 posto prosječne plaće.
Bez obzira na neslaganje oko pojma simbolične naknade, puno sporniji dio Uredbe odnosi se na način ostvarivanja prava na naknadu. Naknada se ne dodjeljuje automatizmom, nego se pojedini sportaš treba prijaviti kako bi ostvario pravo na nju. Time se htjelo odgovoriti na primjedbe onih koji su tumačili da mnogi sportaši, osvajači medalja, tijekom karijere zarade za sasvim pristojan život i mirovinu, te da oni ne bi trebali biti u krugu onih kojima država isplaćuje naknade. No, poznajući ljudsku prirodu, unaprijed je jasno da će prava rijetkost biti oni koji će ponuđenu naknadu odbiti.
A što je s drugima koji su izvrsni, vrijedni i zaslužni?
Ne osporavajući nikome zasluge ni izvrsnost, kriterije za ostvarivanje prava na naknadu premijer je trebao daleko bolje razraditi i osigurati je onima kojima je ona doista potrebna.
Jer vodimo li se isključivo kriterijem izvrsnosti i zarađenim zaslugama, čitav je niz onih kojima bi država trebala priznati pravo na naknadu ili barem jednokratnu nagradu. Primjera je mnogo, ali ograničimo se samo na nekoliko njih. Spomenimo samo pripadnike HGSS-a koji bez naknade na dobrovoljnoj osnovi svakodnevno spašavaju živote, često riskirajući i vlastiti. Ili vatrogasce i pilote kanadera čijoj se požrtvovnosti i umijeću ne prestajemo diviti dok nadljudskim naporima štite ljude i njihove domove. I na kraju kao primjer požrtvovnosti i odgovornosti treba istaknuti i radnike Dine, koji i dalje, premda plaću nisu dobili osam mjeseci, čuvaju postrojenja puna opasnih kemikalija. Mogli su ih i napustiti i dovesti u opasnost tisuće ljudi, ali nisu.
No, svi oni nisu se, valjda, dovoljno istaknuli da bi zaslužili prijem kod premijera, a o naknadi ili barem jednokratnoj pomoći da se i ne govori.
Ni bogatiji si to ne mogu priuštiti
Ni bogatije i sređenije države od Hrvatske ne obvezuju se na isplatu državnih mirovina zaslužnim sportašima, pogotovo ne u vremenima duboke krize kad svaka karika u sustavu puca po šavovima u toj mjeri da svakih nekoliko dana čitamo o nedostatku lijekova po bolnicama, stotinama otkaza, stotinama tisuća blokiranih računa građana... Naprotiv, u susjednoj Sloveniji, u kojoj je dohodak po stanovniku daleko veći, zaslužni sportaši ostali su bez posebne državne mirovine koja im se isplaćivala nakon odlaska u redovnu mirovinu na osnovi radnog staža i godina života. Kako je objavio ljubljanski list Dnevnik, jedanaestorici najzaslužnijih slovenskih sportaša do prije nekoliko mjeseci isplaćivalo se po 350 eura državne penzije, ali je to ukinuto u okviru paketa mjera štednje.
'Ko im je kriv kad nisu 'hrvatski heroji' i nemaju premijera koji dijeli kad je najteže onima kojima nije najteže.
