Turistička je sezona u Hrvatskoj pred samim vrhuncem, a iz radionice sektorskog ministarstva je prošli tjedan plasiran nacrt Strategije razvoja održivog turizma RH do 2030. godine. Posrijedi je svakako krovni dokument u turističkom sektoru. Ipak, pomalo je neobičan tajming njegova slanja u obaveznu jednomjesečnu javnu raspravu, piše Deutsche Welle.
Turistički radnici i poduzetnici, te znanstvenici i političari, dakle, trebali bi se tom teorijskom materijom pozabaviti upravo za vrijeme prikupljanja najvećeg dijela godišnjeg prihoda od turizma.
No bit će još i dobro ako to bude jedini problem s ovim dokumentom. Treba pritom reći da se Strategija bavi načelnom razinom problematike, dok bi konkretniju, akcijsku dimenziju donio spis zvan Nacionalni plan razvoja održivog turizma do 2027. godine.
Potonji tekst još nije objelodanjen, ali bi na snagu morao stupiti istodobno kad i Strategija. „Ona je zato nužno poopćena, ali bih rekao da ispravno adresira većinu problema hrvatskog turizma, naročito održivost kao istaknuti aspekt već u naslovu dokumenta“, rekao nam je Damir Krešić, direktor Instituta za turizam u Zagrebu (ITZ).
Dotrajala infrastruktura
Dobra bi se studija slučaja mogla obaviti na primjeru aktualne suše u Hrvatskoj. Jer, nedostatak vode, uslijed ljetnog manjka oborina, usko je povezan i s turističkom potrošnjom na raznim nivoima, od pranja automobila do punjenja apartmanskih bazena. „I tako će biti sve češće, a uzroka ima više. Vodovodna infrastruktura, recimo“, dodao je Krešić, „nam je u prosjeku veoma dotrajala. Lijepo je prizivati održivi turizam i očuvanje prostora od viška opterećenja. Isto čini i Strategija koja je zaista potrebna i važna, ali tek moramo vidjeti kako to provesti u praksi. Da ne ostane sve na lijepim riječima."
Uz objavu Strategije u okviru zakonske javne rasprave, začulo se još nekoliko upozorenja iz strukovnih krugova. Hrvatska udruga turizma (HUT), primjerice, poručuje da je struktura smještajnog kapaciteta domaćeg turizma posve neprilična. „Od nekih milijun i 800 tisuća kreveta ukupno, svega oko 15 posto ih je u hotelima. Razlog je ekskluzivno povoljan porezni tretman malih iznajmljivača, a i činjenica da su nekretnine ustvari najbolji način čuvanja vrijednosti novca. To dvoje se spojilo, ali na taj način nemate pravi trade mark ni dodanu vrijednost nacionalnog turizma", nastavlja direktor ITZ-a.
Pored drugih gorućih problema turizma, s npr. prometom ili zbrinjavanjem otpada ili prehranom, Krešić naglašava pristup izradi Strategije: „Privredna grana koja u RH donosi oko 10 milijardi eura godišnje, pa će za predmetno razdoblje doseći oko 70 milijardi, zaslužila je takav dokument koji vrijedi više od ponuđenih 100 tisuća eura, ne računajući PDV. U protivnom od njega ne možete ni očekivati veću kreativnost. Ne sviđa mi se takvo startno trivijaliziranje. Ovo jest načelno postavljena vizura, ali svejedno mora imati strateški značaj."
'Mitska svojstva'
Naš sugovornik prokomentirao je i pitanje plasmana domaće hrane u turizmu, što se često poteže u javnom prostoru. „Prije svega, taj plasman ne može biti sam po sebi cilj, nego posljedica. Ako se opredijelite za visoku dodanu vrijednost u turizmu, to ćete s hranom i osigurati, ali mikrosektorski. Nemojmo turizmu pridavati mitska svojstva. Ne može on presudno pomoći poljoprivredi. Moramo prvo imati jaku domaću potražnju za tom hranom. Pandemija je pokazala da bolje prolazi onaj tko to ima. Ipak u Hrvatskoj stalno živi približno četiri milijuna ljudi, a turista je u poredbi s tim malo“, kaže Damir Krešić.
Konačno, svi proteklih dana, pa i godina, u vezi sa Strategijom kao i turizmom općenito, spominju poteškoće oko radne snage. Problem je u njezinu manjku, ali zapravo potječe iz lošeg tretmana radnika u hrvatskom turizmu. Manjak se danas odnosi na oko pet tisuća napuštenih ili nepopunjenih radnih mjesta u hotelijerstvu, i oko 10 tisuća u ugostiteljstvu. I dok se u HUT-u pribojavaju da će okolne razvijenije zemlje i ubuduće sve većim poticajima odvlačiti hrvatsko kvalificirano radništvo k sebi, u Sindikatu turizma i usluga Hrvatske (STUH) razmišljaju strukturno posve drukčije.
Strategija razvoja održivog turizma naglašava vrijednost autentičnosti ponude koja se zasniva na otvorenim i srdačnim ljudima. Svede li se zavodljiva formulacija na realno stanje tržišta rada, dojam je posve drukčiji. „Iako sam i ja sudjelovao u jednom dijelu razrade nacrta Strategije po radnim grupama, moram reći da će i ova, kao ona prethodna, ostati mrtvo slovo na papiru. Ne može se u vezi s najvećim problemima ostajati na načelnim preporukama niti na nivou strateškog dokumenta“, rekao nam je predsjednik STUH-a Eduard Andrić.
„Pitanje održivosti domaće radne snage" pojašnjava on, „nije nikakva misterija. No dosad smo se barem stigli uvjeriti da zamjenska radna snaga nije ni približno kvalitetna kao domaća s kvalifikacijama i iskustvom te poznavanjem lokalnih prilika. Zato što to nismo cijenili, otišla je takoreći kompletna Slavonija preko granice, a to nam je bio najveći izvor popune za sezonu. I sve je spojeno, pa ni poslodavci ne mogu biti konkurentni sa alternativom koja nije u tom rangu. Sve teže će se ubuduće imati otkud platiti dobrog radnika."
Andrić je mišljenja da se stoga država treba odreći dijela PDV-a i parafiskalnih nameta, a granski bi Kolektivni ugovor morao postati obavezujući za sve poslodavce. „Državi bi se to vratilo višim prihodima, poslodavci bi se lakše stabilizirali. Ovako je prevelika siva zona s prijavom na minimalac i ostalim na crno. Radnici i dalje rade po 15 sati dnevno i čekaju šansu da odu van na bolje. A ne vjerujem ni da će Nacionalni plan razvoja donijeti pomak“, pesimističan je Andrić. Ipak, dajmo priliku još tome dokumentu, mada je očito vrlo teško očekivati neka veća iznenađenja umjesto daljnje polagane stagnacije.