Smrt hrvatskog vojnika Josipa Briškoga komentirala je i predsjednička kandidatkinja Katarina Peović iz Radničke fronte na sebi svojstven način, kazavši da su poruke državnog vrha cinične te da se svode na to da je žrtva očekivana i da su je oni spremni prihvatiti.
"To je još jedno upozorenje da sluganski političari - ministar obrane, predsjednica države i premijer - državu vode za tuđe interese, a ne interese svoga naroda", naglasila je Katarina Peović pa nastavila:
"Članstvo u NATO-u, svi ti slugani jednoglasno tvrde, navodno nam koristi, jer, kažu, tim smo članstvom sigurniji. No, stvarnost je upravo suprotna – služenju NATO-u služimo provođenju militarističke i nedemokratske uglavnom američke vanjske politike, a onda i politika drugih velikih zapadnih sila, za čiju korist ginu naši vojnici. Članstvo u NATO-u uopće ne znači da bi njemačka vojska primjerice, došla štititi Hrvatsku u slučaju napada (NATO je sustav kolektivne obrane), a da ne govorimo da se tim članstvom automatski otvaramo za terorističke napade i to nije samo teoretska mogućnost. Sjetimo se terorističkog napada u Rijeci 1995. godine, prvog islamističkog udara na evropskom tlu, koji je bio izravna reakcija na to da je Hrvatska SAD-u izručila istaknutog člana egipatskog sunističkog pokreta."
Osvrnula se i na financijskiaspekt članstva u NATO savezu.
"Sluganski političari (i tu nema razlike HDZ/SDP i pripadni sateliti) kod kuće pak tvrde da nemamo novaca da bismo bolje živjeli. Nemamo za penzije iako 52 posto penzionera živi na rubu siromaštva, nemamo novaca za bolje plaće, iako su one među najnižima u EU, nemamo novaca za nova radna mjesta i za sve mlade ljude koji iseljavaju ili rade prekarne poslove... Ali novca ima za NATO misije. Za svakog vojnika u Afganistanu samo do 2010. već je utrošeno oko 450.000 kuna. Prošle smo godine samo članstvo u NATO-u platili više od 31 milijun kuna, a članice imaju za cilj da se minimum dva posto proračuna svake članice u budućnosti izdvaja za obranu - inače za kulturu mi tošimo manje od jedan posto BDP-a (U Jugoslaviji se za kulturu trošilo oko pet posto). Hrvatska za obranu troši oko pet milijardi kuna godišnje (no kad se uključe i mirovine bivšeg djelatnog osoblja, što naša vlada ne računa to se diže na 6,5 milijardi). Pri ulasku u NATO je jedan od argumenata za taj Savez bio i taj da bismo samostalno morali imati puno više vlastite vojske i izdvajati puno više – oko tri posto BDP-a za obranu (a već sad skoro izdvajamo dva posto). Savez u koji smo ušli bez referenduma, za neke EU zemlje čini se nije nužan - niti Austrija, Švicarska, Irska, Švedska i Finska nisu u NATO-u."
No, naglašava da hrvatski političari tvrde suprotno.
"U tome glavnu riječ vodi aktualna predsjednica koja je predvodnica trenda militarizacije društva, zagovaranja izdašnog financiranja vojske, poticanja kupovine oružja, skupih vojnih aviona, jačanja uloge Republike Hrvatske u NATO-u i poticanju sudjelovanja i još izdašnijeg financiranja vojnih misija. Uz nedavni srećom propali dogovor za kupnju izraelskih zrakoplova za tri milijarde kuna, za koji se zalagala, predsjednica je zagovornica i izravnije militarizacije – sjetimo se kako je u prvoj predizbornoj kampanji najavljivala i obavezni vojni rok – ali je na njega, srećom, zaboravila. Ipak, uz aktivnosti ministra obrane, puzajuća militarizacija odvija se kroz škole i vrtiće koji su doživjeli najezdu sadržaja vezanih uz vojsku i promociju vojske - a osim škola i vrtića (gdje predsjednica pita djecu "tko želi biti hrvatski vojnik" dok svoje dijete šalje na Harvard) vojska se istaknula i "Danima otvorenih vrata" gdje se djeca penju po tenkovima, a u ruke im se daju puške kako bi se valjda na njih naviknula. Iako je razlog priključivanja vjerojatno i materijalni (vojnici u Afganistanu po jednoj rotaciji koja traje šest mjeseci mogu zaraditi i do 20.000 eura) militaristička indoktrinacija sigurno ima učinka na izbor zanimanja."
Konačni zaključak Katarine Peović jest da NATO savez treba napustiti.
"Zato je stav Radničke fronte i moj jasan, zalažemo se za izlazak iz NATO-a i povlačenje naših vojnika iz svih vojnih misija. Time bismo osigurali sredstva za socijalne projekte, ekonomski razvoj zemlje, a nužna minimalna sredstva za obranu, još uvijek, kako vidimo ne bi manjkala."
