Gospođo Grabar-Kitarović, dobrodošli u ovaj intervju na RTL-u. Nedavno ste bili na BBC-u i na Bloombergu. Neki od tih ljudi ni ne znaju gdje je Hrvatska, kako vi opisujete svoju zemlju u dvije rečenice?
Mislim da po tom pitanju ne bismo trebali biti previše skromni. Doista jako puno ljudi zna gdje je Hrvatska. Moram priznati da sam zadovoljna i da se percepcija Hrvatske promijenila u odnosu na ono vrijeme kada sam bila ministrica vanjskih poslova i veleposlanica u SAD-u, kad je trebalo objašnjavati rat i posljedice rata. Danas je svi interpretiraju kao jednu prekrasnu i turistički poželjnu destinaciju, zemlju prekrasnih pejzaša ali i vrlo ugodnih ljudi. Hrvatsku predstavljam kao Hrvatsku danas i Hrvatsku sutra. Hrvatska je danas država ogromnih potencijala, a vjerujem da će uskoro postati jedna od država u kojima će biti najugodnije živjeti, no za to se svi trebamo potruditi.
Ne spominjete jučer, bili ste u Teznom, vaš stav o tome je jasan, no vaš prethodnik Mesić ponovno veliča Tita, a Josipović je u inozemstvu pričao o ustaškim zmijama. Tko blokira to suočavanje sa istinom, ima li ova zemlja ikakvu budućnost ako ne znamo što se dogodilo prije 50 godina?
Ja se nebi usredotočavala na to tko je dosad blokirao istraživanje istine o tome što se dogodilo u vrijeme ustaškog i komunističkog režima. Naravno, bilo je onih koji su blokirali. Međutim, danas trebamo krenuti od činjenice da je suočavanje s prošlošću zalog za bolju budućnost. Usudila bih se čak reći da smo se s ustaškim zločinima i prošlošću doista suočili i da smo priznali što se dogodilo. Međutim, vrijeme komunizma ostaje neistraženo razdoblje. Ja sam apsolutno protiv lova na vještice, ali sam za to da se utvrdi povijesna istina. Tezno je samo jedno od tisuća mjesta na kojima su ili pokopane kosti žrtava koje su bile 'krive' samo zato što su bile na gubitničkoj strani u II. Svjetskom ratu. Toliko ima nalaza jama po Hrvatskoj i Sloveniji, moramo se rasteretiti prošlosti tako da je doista istražimo, da utvrdimo povijesnu istinu o svim totalitarnim režimima, i o ustaškom, i o komunističkom, jer to je doista zalog bolje budućnosti. Zato je Tezno bilo iznimno bitno, jer je za Sloveniju to bio početak otvorenog procesa pomirbe i suočavanja sa istinom koja se događala nakon II. Svjetskog rata.
To je velik problem, javnost je podijeljena, a pričamo o desecima tisuća ljudi ubijenih nakon II. Svjetskog rata bez suđenja, no iako bismo možda trebali, nećemo cijeli intervju potrošiti na to. Što se tiče pitanja prava na pobačaj, po vašem sudu, treba li žena imati pravo sama donijeti odluku?
Da, naravno. Moj osobni stav o pobačaju je poznat, međutim ne možemo dopustiti da nam osobni stavovi budu ispred državnih i društvenih interesa. Činjenica jest da zabrana ne rješava ništa. Moj je stav da prije svega treba posvetiti pozornost edukaciji zaštite od neželjene trudnoće. Drugo, činjenica je da smo društvo koje teško prihvaća žene koje se odluče roditi izvan bračne zajednice, da moramo mijenjati cijelu mentalnu sliku. Moramo se usredotočiti na to da pomognemo ženama i muškarcima kako se zaštititi od neželjene trudnoće.
Uključuje li to i spolni odgoj u školama? Gledala sam udžbenike i učenici izuzetno malo uče o tome, a tinejdžeri sve ranije stupaju u spolne odnose. Kad se dogodi, kasno je, ne može se onda uvjeravati ženu.
Slažem se s time, to počinje od obitelji i obiteljskog odgoja, i tu škole moraju imati iznimno važnu ulogu bez nekakvih ideoloških predznaka. Bez ulaženja u nekakve socio-psihološke aspekte. Jednostavne biološke činjenice moraju svima biti jasne, a drugo je nekakav preodgoj društva. Stavite se samo u položaj žene kad zatrudni. Činjenice jest da je u Hrvatskoj jako teško usvojiti djecu, da tim ženama koje zatrudne pružamo malo potpore, bilo u okvirima lokalne sredine, bilo u okvirima države. Treba mijenjati cijeli sustav da se kroz edukaciju i socijalne mjere svakoj ženi omogući da rodi dijete, a da se i ona i dijete u konačnici zbrinu na odgovarajući način.
Predstavljena je nova porezna reforma. Podržavate li ju vi, kako je ocjenjujete?
Mislim da ona ohrabruje. Znam da nisu svi zadovoljni i da se ponekad izvlače samo negativni elementi. Međutim, gledajući u globalu, profitirat će svi. Ona je usmjerena upravo na stvaranje novih mjesta, rasterećivanje poduzetništva, pomoć socijalno ugroženima. Ja držim da će konačnici dokaz uspjeha porezne reforme biti konkurentnost Hrvatske, otvaranje novih radnih mjesta, smanjenje nezaposlenosti. Dakle, veći priljev, veća potrošnja, koja će svakako utjecati na činjenicu da će se onda i u sferi socijalnih primanja i davanja moći posvetiti onim najugroženijima.
Ovo je tek trećina vašeg mandata, a treća vlada, tri premijera? Je li to loša stvar ili je to dobro kroz prizmu da pokazuje ipak snagu sistema koji je u stanju pretrpjeti takve promjene bez većih potresa?
Gledajući u kontekstu, primjerice Europe, nije ništa neuobičajeno. U Španjolskoj je održano tri izbora u posljednjih nekoliko godina. Isto tako u nekim susjednim državama. To je dakle dokaz da demokracija funkcionira, da se ni jedna vlada svojom vlastitom voljom ne može zadržati na vlasti. Ipak, moram priznati da bih voljela da je bilo manje tih vlada, jer to jamči stabilnost sustava. Kad imate neprestane promjene vlada, onda vam državni aparat vozi u prvoj brzini. Onda ni ne možete osigurati kontinuitet, jer mislim da naša državna uprava još nije dovoljno snažna da bi osigurala prijenos ovlasti s jedne na drugu vlast, a da sve funkcionira i pred nama su zadaci osnaživanja državne uprave i osiguravanje kontinuiteta koji će biti pretpostavka razvoja.
Kad je riječ o novim ministrima, gospodin Plenković je rekao 'ja sam odlučio i ja biram'. Kako ocjenjujete njih i kakvu očekujete suradnju sa Andrejom Plenkovićem, sa Zoranom Milanovićem ponekad je bilo vrlo teško?
Kad je riječ o ministrima, ni ja ne bih voljela da se netko miješa u izbor mojih savjetnika, tako se ni ja neću miješati, poštujem izbor gospodina Plenkovića, a na kraju ćemo mi svi ocjenjivati rezultate rada tih ministara. S gospodinom Plenkovićem očekujem iznimno dobru suradnju. Slušajući njegov nastupni govor u Saboru kad je predstavljao svoju vladu, u mnogo aspekata mi se poklapao s mojim inauguracijskim govorom i svime što zastupam cijelo ovo vrijeme. Mi smo se već nekoliko puta našli, a razgovarala sam i s ministrima bitnima sa moje ustavne ovlasti. Mislim da imamo visok stupanj slaganja. Ja i gospodin Plenković se poznajemo godinama, praktički smo zajedno odrastali. Cijelu ovu situaciju ne doživljavam kao neko natjecanje, borbu za rejting, ja to doživljavam kao jedan sinergijski proces u kojem zajedno možemo učiniti mnogo za našu Hrvatsku.
Tisuće mladih su otišle, osjetljivi ste na tu priču? Pripremili smo jedno pitanje čovjeka iz Dublina za vas. "Ne poznajem gospođu osobno, ali vrlo rado bih je pitao. Zašto smo mi mladi morali otići, umjesto da je to naš izbor? Zašto su nam uvjeti bili tako teški i zašto nismo imali prilike ostati u našoj zemlji?" Koje ste konkretne mjere pokrenuli za zaustavljanje odlaska mladih iz Hrvatske?
Moram reći da je gospodin iz Dublina koji je postavio pitanje u pravu. To je pitanje svih pitanja, o tome govorimo od samog početka, od predizborne kampanje i inauguracije. Dakle, pitanje demografije i demografskih kretanja ključno je za sve procese u ovoj državi. Ono je prije svega u domeni rješavanja izvršne vlasti, odnosno Vlade RH, međutim odgovornost je svih nas da stvaramo tu pozitivnu društvenu klimu da nam mladi ostaju ovdje. Njima nisu važni samo posao i stambeno zbrinjavanje, već i činjenica kako se oni osjećaju ovdje. Jesu li pozitivni ili negativni, jesmo li pesimistični ili optimistični. Puno njih je otišlo u potrazi za boljom budućnošću, ne samo zbog velike nezaposlenosti, već i zato što smo svi u zadnje vrijeme bili tako negativni. Ono u čemu sam se posebno trudila kao predsjednica jest upravo poticanje tog pozitivnog raspoloženja, vjere u vlastiti narod i budućnost. Vjerujem da u sinergiji s novom hrvatskom vladom možemo učiniti mnogo, ali tu vrlo važnu ulogu pripisujem i vama medijima, koji se ne smiju koncentrirati samo na negativne primjere, već i na pozitivne primjere povratka.
Javnost je ovih dana bila uznemirena informacijom da bi Hrvatska u sklopu NATO misije na Baltik slala simboličan broj svojih ljudi. Dokuda je Hrvatska spremna ići s NATO-m radi vlastite sigurnosti?
Moram vam reći da doista vjerujem kako, da je Hrvatska bila članicom NATO-a 90-ih godina, da se rat ne bi dogodio. Ili da je barem nekoliko zrakoplova NATO-a nadlijetalo Dubrovnik ili Vukovar, mislim da bi tragedija bila puno manja. NATO je tu kao jedan sigurnosni kišobran, međutim moramo se uzdati u sebe i vlastite snage, i zato ću svoju ulogu vrhovne zapovjednice Oružanih snaga RH koristiti do kraja kako bi osnažila naše snage. Kad je riječ o našim djelovanjima u okvirima NATO-a, treba reći da je ono isključivo preventivno djelovanje. Ne možete zanemariti činjenicu da je jedna država ipak nagrizla temelje međunarodnog prava, suverenitet države, teritorijalni integritet, političku neovisnost itd. Ono što je također bitno, ako nekoga, npr. Rusiju krenete tretirati kao neprijatelja, on će se uskoro pretvoriti u neprijatelja. Dakle, tu je iznimno bitno čvrsto stajati za počela međunarodnog prava, ali isto tako involvirati Rusiju u dijalog o sigurnosnim pitanjima, kako u Europi, tako i na Bliskom istoku i svugdje.
Vrlo su aktualni predsjednički izbori u sAD-u? Nije tajna da ste u dobrim odnosima s gospođom Hillary Clinton, ali što ako pobijedi Donald Trump?
Gledajte, Amerikanci će odlučiti tko će biti njihov predsjednik. Kad je tiječ o odnosima SAD-a i Hrvatske, mislim da ovo postignuto strateško partnerstvo ne može biti narušeno. Naravno, svi ćemo se prilagoditi i prihvatiti izbor američkih građana.
Znate li koliko ste zemalja proputovali od početka svog mandata?
Moram vam reći da niti broj zemalja niti kilometraža nisu bitni. Broj zemalja ne znam, ali znam da su bila 61 ili 62 putovanja.
Naglasak stavljate na gospodarsku diplomaciju?
Najbitniji su učinci. Ako pogledate predsjednika Obamu ili kancelarku Merkel, vidjet ćete da je jedna od temeljnih stvari promicanje vlastitog gospodarstva. Neka moja putovanja, poput Afganistana, su politički-sigurnosno orijentirana. Ipak, većina ih je usmjerena na gospodarsku diplomaciju. Bitno je poticati hrvatski izvoz, otvarati nova radna mjesta na temelju proizvodnje i izvoza, i smanjenje nezaposlenosti.
Postoji li mogućnost da Hrvatska kupi INA-in paket dionica uz pomoć Irana?
Moram priznati da mi to nije poznata informacija. Iran je zaista zainteresiran za suradnju s Hrvatskom, postoje brojne mogućnosti, međutim kad je riječ o INA-ia, o tome će odlučivati vlada. Vjerujem da će me o tom procesu izvješćivati i da ću sudjelovati jer držim da je energetika i energetska učinkovitost jedan od preduvjeta geopolitičke i gospodarske neovisnosti.
Nije jednostavno biti predsjednica. Imate dvoje djece i supruga, koliko je to izazovno i koliko Vam je važna podrška supruga?
Podrška mi je iznimno važna, jer nema tog trenutka kad ne osjećate grižnju savjesti. Koliko god se trudila provesti vremena sa svojom djecom, držim da to nikad nije dovoljno. Ali ima tu i jedna pozitivna strana - kad kao majka gledate na ljude oko sebe, uvijek o drugima razmišljate kao o sinu ili kćeri neke druge majke i roditelja. Ta empatija mi pomaže u tom poslu predsjednice, da se mogu više približiti narodu. Iako ne mogu riješiti mnogo njihovih pitanja jer nemam izvršnu vlast, ali barem mogu pokazati empatiju, saslušati ih i prenijeti izvršnoj vlasti njihove brige.
