Iako je stigao ožujak, a Uskrs koji dolazi za manje od mjesec dana obično je prvi ozbiljniji test nadolazeće sezone, o tome kakva će sezona biti u Dubrovniku malo toga se zna. Situacija je prilično neizvjesna, a ono što se činilo kao ostvarivo, zasad više tako ne izgleda. Tako je početkom ožujka u Dubrovnik trebao uploviti prvi kruzer nakon dugog perioda bez ikakvih kruzerskih gostiju u gradu, no to se nije ostvarilo.
Najave su generalno dobre, no pitanje je koliko su ostvarive s obzirom na to kako kruzerske kompanije dolazak mogu otkazati i tjedan dana prije ugovorenog termina ako se uspostavi da im se putovanje ipak neće isplatiti. Svakako, nije jasno precizirano ni što će biti s avio linijama, o kojima dubrovačka turistička sezona najviše ovisi, u što se Dubrovnik uvjerio i prošle godine, piše Goran Mratinović za Dubrovački dnevnik.
Trenutno zapravo još ništa nije jasno dogovoreno, ne zna se pod kojim će uvjetima gosti dolaziti u Hrvatsku, hoće li im trebati Covid putovnice ili PCR testovi i kakav će uopće biti interes. Iz TUI-ja dolaze dobre vijesti kako je Hrvatska, sudeći po bukingu, druga najtraženija destinacija u Europi. Vodeći svjetski mediji ponovno pišu o Dubrovniku u superlativima što bi turiste moglo nagnati na dolazak, bez kojih će mnogi mali poduzetnici biti dovedeni pred zid. Stoga je Dubrovački dnevnik dionicima u turizmu postavio pitanje može li Dubrovnik preživjeti još jednu lošu sezonu.
Oni koji su imali puno, imat će više
„Problem je u tome što je i za ovu godinu već očito kako ćemo imati sezonu koja će trajati tri ili četiri mjeseca. Prijašnjih godina je to bilo sedam, osam mjeseci. Od tog su vremena troškovi ostali, ali prihodi ne. I ne samo da se u tom kontekstu smanjila visina prihoda, nego i zbog cijena usluga koje su se spustile u odnosu na situaciju na tržištu,“ izjavila je predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić.
Kad se govori o malim poduzetnicima, Trojić kaže kako to ovisi o puno faktora i kako se svaki slučaj može promatrati individualno, ovisno o ostvarenom prometu unutar djelatnosti, razini zaduženosti, zalihi kapitala za krizna razdoblja i fiksnim troškovima. No, kaže kako je neminovna polarizacija između onih koji su ostvarivali velike prihode i onih koji su zarađivali manje. „Oni koji nemaju toliko sredstava će biti primorani jeftino prodavati svoj kapital, a oni koji imaju će ga jeftino kupovati, stoga je moguća iznimna polarizacija,“ izjavila je Trojić.
Država nema alternativu
Mišljenja je da država nema alternativu i da je potrebno učiniti svaki napor za spas poduzetnika i tvrtki koje trebaju opstati nakon krize kako bi kad ona prođe ponovno mogle doprinositi hrvatskom gospodarstvu.
„Tu zapravo dolazimo do srži problema, a to je struktura hrvatskog gospodarstva u kojem je korona-krizom najpogođeniji uslužni sektor. Kad gledamo bruto dodanu vrijednost, 24 posto čine uslužne djelatnosti, a samo 19 posto industrija. Zbog loše strukture broj korisnika mjera pomoći bi bio puno veći nego u nekoj drugoj zemlji. Primjerice, Njemačka ili Francuska i u vremenu korona-krize razvijaju svoju industriju, poljoprivredu, IT sektor i nemaju ovakvih problema. Daleko je to od hrvatske priče u kojoj se u nekim djelatnostima bilježi pad prihoda od 90 posto. Nitko tu nije kriv, to je naša loša sreća u krizi koja je najviše pogodila uslužni sektor, a utoliko je i Dubrovnik najugroženiji jer je dominantno turistički grad, a uz to i dominantno avio destinacija,“ istaknula je Trojić.
Trojić drži kako država ne može pokriti fiksne troškove tako velikom broju pogođenih gospodarstvenika te vjeruje da je Hrvatska došla u situaciju u kojoj bi krediti preko HBOR-a i HAMAG-a bili jedina opcija za spast gospodarstvenika. Svjesna je da je upitno gdje to vodi, ali drži da alternative nema.
„Troškovi su sada toliko narasli i država će tu priču vjerojatno morati preuzeti na sebe, dakle kroz HBOR i HAMAG, da se plasiraju sredstva i da se nagodi s EU kroz Fond za oporavak i otpornost oko reprogramiranja starih kredita uz odgodu dok sve ovo ne završi. Moramo postići konsenzus oko toga da se spasi realni sektor,“ zaključuje Trojić.
Male agencije su pred zatvaranjem
Poduzetnica i vlasnica agencije za vjenčanja 'Yes I DU' Martina Pavleković jasno odgovara – mislim kako Dubrovnik ne može sebi priuštiti još jednu lošu sezonu. „Male agencije su na žestokom udaru i blizu su tome da se pozatvaraju. Situacija je kritična, bez mjera pomoći koje dobivamo puno više ljudi bi bilo na burzi rada, a s druge strane država nam nije baš ničim pomogla da smanjimo ostale troškove. Dakle, najam prostora, režijski troškovi, bankovni računi, svi troškovi su tu, krediti su samo odgođeni, moratoriji ističu, samim time će se početi uskoro naplaćivati, a prihoda nemamo,“ izjavila je Pavleković.
Agencije za vjenčanja uglavnom se baziraju na turistima, a i ona su zbog epidemioloških mjera svedena na minimum u 2020. godini. Pavleković kaže kako su zadnji prihod od vjenčanja ostvarili u listopadu 2020. godine.
„Zaista ulažem sav trud da se ne dogodi zatvaranje, dižem kredit za koji ne znam ni kako ću ga vratiti ako ne bude posla. A ako ipak dođe do toga, promijenit ću posao, pokušaj ostvarivanja novih projekata nije mi stran. Bilo bi mi žao, ali ne želim očajavati u ovom trenutku, barem jednim dijelom se nadam da će sve biti u redu,“ izjavila je Pavleković koja naglašava kako je Dubrovnik po mnogočemu specifičan, neusporediv s Istrom, Zagrebom ili Splitom po načinu kako se radi u turizmu i kako se do njega dolazi.
Iz toga razloga s dubrovačkom poduzetnicom Slavicom Grkeš pokrenula je projekt RebranD i putem kojeg, pojašnjava Pavleković, pokušavaju pronaći tržište koje će pozitivno reagirati na prilagodbu uvjetima koje je postavio Covid i na ponudu Grada i Županije. „Okupile smo sve ono što Dubrovnik, ali i Dubrovačko-neretvanska županija nude kako se veći broj ljudi ne bi koncentrirao na jednom mjestu i da se ne okupljaju velike nego više manjih grupa koje bi bile disperzirane po županiji. Ključno je naći tržište koje će na to pozitivno reagirati i odakle će ići avionske linije koje nastojimo uspostaviti,“ kaže Pavleković.
Nemoguće je bilo što planirati
Ožujak već tu, a malo je toga regulirano i definirano, što vlasnicima agencija dodatno otežava cijelu situaciju jer ne mogu ništa planirati, jednako kao ni gosti koji ne znaju što mogu očekivati u zemlji u koju planiraju otputovati. Situacija je jako teška, najave su slabe ili nikakve, a ono što postoji je na jako klimavim nogama. Iz agencija navode kako je ključ problema što nikakva regulacija ne postoji niti neki jasan plan po kojem bi se moglo postupati. Najvažniji faktori su na čekanju. Trenutno se uopće ne zna tko će moći dolaziti u Hrvatsku, čeka se da se Europska unija odluči hoće li gosti koji dolaze morati imati Covid putovnice, hoće li uopće postojati takve putovnice, hoće li se granice otvoriti samo za one koji imaju PCR test ili slično.
Dok Hrvatska čeka što će odlučiti Bruxelles, druge mediteranske zemlje poput Portugala, Grčke ili Malte ne gube dragocjeno vrijeme, dok se u Hrvatskoj o ovoj temi slabo govori. Neki vlasnici agencija iz Dubrovnika, koji su pristali na razgovor o ovoj temi, smatraju kako bi Hrvatska kao izrazito turistička zemlja trebala prednjačiti u donošenju takve jasne regulative, umjesto da čeka da se u Bruxellesu sastanu čelnici pet najjačih država od kojih će svaki lobirati za interese svoje zemlje.
Što jamči sigurnost?
Opće je poznata činjenica da ljudi putuju na odmor tamo gdje je sigurno. Hrvatska bi isključivo uvođenjem jasnih pravila, i to što prije, mogla spasiti nadolazeću sezonu, smatraju. Tri su opcije koje mogu jamčiti sigurnost, a to su potvrda o cijepljenju, potvrda o prebolijevanju bolesti u razdoblju od pola godine ili PCR test. Postavljanje takvih jasnih pravila jamčilo bi sigurnost turistima, odnosno manju mogućnost zaraze u hotelima, restoranima, muzejima ili ostalim mjestima destinacija u koje dolaze. Zagovaratelji liberalizacije smatraju kako bi takva pravila dodatno otežala odluku o odlasku na putovanje, dok drugi smatraju suprotno. Navode čak kako će ona destinacija koja u vrlo kratkom periodu postavi jasna pravila koja jamče kakvu, takvu sigurnosti spasiti svoju sezonu, dok će ostali izvisiti.
„Mali poduzetnici su već lani bili na rubu, ove godine je situacija katastrofalna. Strah me generalizirati i zamišljati što bi se moglo dogoditi, ali nešto se mora odraditi ove sezone. Najave su tanke, malo tko je vjerovao da će epidemija toliko trajati. Neki su imali problema s povratom novca, bilo je svakakvih situacija, ljudi ne kupuju aranžmane unaprijed, svi čekaju zadnji čas da vide što će se dogoditi i vjerojatno imaju pravo,“ pojašnjava jedna vlasnica agencije iz Dubrovnika te navodi kako Hrvatska kao da živi u nekom nadanju kako će sve ovo proći samo od sebe te da će sezona krenuti kao da se ništa ne događa, ali neće.
''Turizam je uvijek bio grana industrije koja se prilagođava datom trenutku i promjenama. Svijet i turizam kakvog smo imali 2019. jednostavnu nisu isti. Tržište se promijenilo, diktira neka nova pravila. Tko im se najprije prilagodi taj će ostvariti uspjeh. Hrvatska će čekanjem što će o Covid putovnicama odlučiti Bruxelles sasvim sigurno izgubiti i sljedeću sezonu, a u Dubrovniku to nažalost mnogi neće preživjeti'', zaključuje.
Nezgodno za povremeni prijevoz
Predsjednica Udruge autobusera Ragusa, vlasnica turističke agencije i vodička Vesna Lukić svojim je primjerom itekako upoznata sa situacijom u koju su dovedeni poduzetnici u turizmu. „Mislim da ne možemo sebi priuštiti ni šest mjeseci, a kamoli cijelu sezonu bez posla. Zadnje što smo s autobusima odradili bilo je 26. studenog 2019. godine. Vođenja je u 2019. godini bilo 200-tinjak, a lani sam spala na njih osam,“ kaže Lukić.
S dolaskom ožujka, polako istječu i moratoriji, a stava je kako je povremeni prijevoz u izuzetno nezgodnoj poziciji. „Krediti su ogromni, banke zasad nemaju sluha. Još nisam čula da se nekome oduzelo vozilo ili plovilo, no čini mi se da polako ulazimo i u tu fazu. U slučaju da se takvo što dogodi, u debelim smo problemima. I tu nije problem 'samo' to što je nekome oduzeto osnovno sredstvo za rad, nego je potrebno nastaviti plaćati sve rate, ležarinu i ostale troškove dok se vozilo ne proda,“ izjavila je Lukić dodavši kako je potrebno oko 50 tisuća kuna da bi se u funkciju opet stavio autobus koji je 'ležao' preko godinu dana.
Naposljetku, navodi i to kako je najveći problem u tome što je u gradu kojemu je turizam najvažnija, ali gotovo i jedina gospodarska grana jako teško naći drugi posao. Kriza je svakako pokazala i to da su stremljenja ka elitnom turizmu neutemeljena jer ima previše subjekata u turizmu koji ne bi mogli opstati od sezone kakva je bila lani, kad su u Dubrovnik dolazili uglavnom gosti visoke platežne moći, piše Dubrovački dnevnik.
