Prema europskom građanstvu je projekt Hrvatskog pravnog centra, koji provodi s partnerom Adriatic Mediom d.o.o te pridruženim partnerima – lokalnim radijskim stanicama. Projekt financira Europska komisija (koja ne odgovara za sadržaj emisija i članaka)
Koordinacija sustava socijalne sigurnosti unutar EU, odnosno, primjena zakonodavstava članica EU danas se primjenjuje na sve hrvatske građane i članove njihovih obitelji koji ne moraju nužno biti i građani EU, istaknuo je Mihovil Rismondo, stručnjak za mirovinski sustav koji je ujedno bio i član skupine koja je upravo temu mirovina i socijalne sigurnost pregovarala s Bruxellesom tijekom pristupanja Hrvatske EU.
Pitanja europskih mirovina regulirana dvjema europskim uredbama. Istaknut ćemo posebno Uredbu 883/2004 o koordinaciji ustava socijalne sigurnosti. Prava koja se njome ostvaruju su ona na zdravstveno i mirovinsko osiguranje, prava pri ozljedi na radu ili profesionalne bolesti, pravo za slučaj nezaposlenosti te prava na obiteljska davanja.
Zbrajanje staža i nesmetana isplata mirovina u cijeloj EU
Što se tiče prava iz mirovinskog sustava, naglasio je Rismondo, hrvatski građani koji su radili, rade ili će raditi u nekoj od zemalja članica EU imaju dvije koristi. Prva je da će im se zbrajati staž navršeni na području svih članica Unije, što do sada nije bio slučaj jer je do ulaska Hrvatske u EU imala bilateralne ugovore samo sa 15 država članica.
Naravno, za one koji će raditi, ili su radili isključivo na području Hrvatske, neće se ništa promijeniti. Na njih će se primjenjivati samo nacionalno zakonodavstvo.
Nesmetana isplata mirovina na području cijele EU
Druga je korist nesmetana isplata mirovina na području cijele EU. Tako će, primjerice njemački građanin koji je mirovnu stekao u Hrvatskoj radeći isključivo u RH, ukoliko se vrati u Njemačku ili ode u neku drugu državu članicu, njemu će se na području čitave EU bez ikakvih ograničenja isplaćivati mirovina koju je ostvario u hrvatskom mirovinskom osiguranju. To jednako vrijedi, navodi naš sugovornik, i za one hrvatske građane koji su radili u više država članica i koji će iz svake od države dobivati dio mirovine.
Teritorij EU je jedinstveno pravno područje u tom pogledu, napominje Mihovil Rismondo. Hrvatska je tako uredila odnose na ovom području i s nekim zemljama s kojima nije imala bilateralne ugovore. To su Estonija, Finska, Grčka, Irska, Letonija, Litva, Malta, Portugal, Rumunjska i Španjolska. Koordinacija sustava socijalne sigurnosti EU se proširuje i na sve države europskog gospodarskog prostora, a to su Lihtenštajn, Island i Norveška.
Staž osiguranja, staž prebivanja i radni staž
Nacionalna zakonodavstva su vrlo različita u čitavoj EU, pa su tako različita i u pogledu starosne dobi, odnosno, godina života koje budući korisnici mirovina moraju ispuniti da bi ostvarili pravo na nju. Razlikuju se, pojašnjava Mihovil Rismondo, i u pogledu navršenog mirovinskog staža. U Koordinaciji sustava socijalne sigurnosti unutar EU pod mirovinskom se stažem podrazumijeva; staž osiguranja, staž prebivanja i radni staž. Prema tome, dodaje, što koja država članica pod svojim zakonodavstvom podrazumijeva.
Ukoliko su te dobne, odnosno, granice starosne dobi različite, obično građanin podnosi zahtjev za mirovinom u onoj državi članici u kojoj prebiva u onom momentu kada je navršio određenu starosnu dob i čije uvjete za mirovinu ispunjava u tom času.
"Ukoliko ta starosna dob nije dovoljna za ostvarivanje prava na mirovinu iz neke druge države članice, kao što su recimo skandinavske zemlje u kojima je starosna dob za mirovinu za muškarce 67 godina, dok je u Hrvatskoj ona 65, taj će građanin onda morati pričekati još dvije godine".
Oni građani koji budu radili u najmanje 2 članice EU, zahtjev za mirovinu podnose u zemlji prebivališta ili zemlji posljednjeg zaposlenja, tj. osiguranja.
Ako se radi o radniku migrantu koji se vratio u svoju zemlju porijekla, on će taj zahtjev predati u toj zemlji. Postupak neće biti ništa kompliciraniji, a morat će ga predati u samo jednoj zemlji, bez obzira u koliko zemalja članica Unije imao radni staž. Mirovinu u tome slučaju isplaćuju sve države u kojima se radilo i to razmjerno stažu ostvarenom u svakoj državi članici i to prema nacionalnim propisima, koji, primjerice uzimaju u obzir visinu plaće.
Dva načina određivanja mirovine
Tu postoji još jedna odredba, naglašava Rismondo, prema kojoj se mirovina mora odrediti na dva načina. Jedan je način zbrajanje staževa i određivanje razmjernog dijela. Tu se određuje teoretski iznos mirovine kao da je cijeli staž navršen u toj državi članici. Drugi način je da se mirovina određuje isključivo na temelju staža te države članice. Često kod te države članice ne bude ispunjen uvjet staža pa će odluka bit negativna. Međutim, pojašnjava dalja naš sugovornik, kod onih država gdje je ispunjen uvjet staža, isplaćivat će se mirovina koja je povoljnija.
Ne treba zanemariti ni odredbu koja kaže da se ne mogu preklapati davanja na temelju istog mirovinskog staža, upozorava stručnjak za mirovinski sustav Rismondo. Dvostruka se mirovina za isti staž, naglašava, ne može dobiti.
Bitno je tu i načelo jedinstva pravnih činjenica. One se primjenjuju u svim državama članicama bez obzira u kojoj su članici nastale. Hrvatsko zakonodavstvo vezuje isplatu mirovina uz nezapošljavanje. Korisnicima hrvatske mirovine koji stupe u radni odnos, za to im se vrijeme obustavlja mirovina. To također znači i ako se netko od hrvatskih korisnika mirovine zaposli, primjerice, u Italiji i tamo mu počinje teći staž koji je ubrojiv prema talijanskom zakonodavstvu, pojasnio je Mihovil Rismondo, on tada prestaje primati hrvatsku mirovinu. Kad mu radni odnos završi, tada može primati mirovnu i iz Hrvatske i iz talijanskog mirovinskog osiguranja.
Iako bi to možda bilo praktično, za sada se, ističe stručnjak za mirovinski sustav Mihovil Rismondo, ne razmišlja o jedinstvenom mirovinskog sustavu. Područje socijalne sigurnosti je tzv. meko područje europske pravne stečevine i prepušteno je nacionalnim sustavima. Teško će se, kaže, ikada uspostaviti zajednički sustav. U međunarodnim relacijama, zaključuje, svaka država uređuje pravo prema svojem zakonodavstvu i njezina obaveza ne seže dalje od onoga koliko je netko uplaćivao i ulagao u njezin mirovinski sustav.
