Tvrtka smještena u Sesvetskom Kraljevcu je jedino mjesto gdje se propisno može uništiti meso povučeno iz prodaje.
Pogon je nastao još početkom 50-ih godina prošlog stoljeća u sklopu PIK Sljemena, a tvrtku pod nazivom Agroproteinka osnovao je Ante Grlić Radman 1987. godine. Danas tvrtkom upravlja njegov sin Ivica Grlić Radman. Klijenti su joj svi koji proizvede bilo kakve životinjske nusproizvode, dakle farme, klaonice, obrti, OPG-ovi i, naravno, trgovački lanci.
U Agroproteinki razlikuju tri kategorije nusproizvoda - produkti prvog stupnja su životinjske lešine, drugom stupnju pripada zaraženo meso, dok u treću kategoriju spada meso koje je iz nekog razloga povučeno iz prodaje, primjerice zbog isteka roka trajanja. Tu su još i životinjski nusproizvodi iz klaonice, poput kosti.
Pomoćnik direktora za kontrolu HACCP-a i veterinarstvo, Zlatko Heruc, objasnio je kako se meso prvog i drugog stupnja zbrinjava u posebno opremljenoj zgradi zbog velike rizičnosti za ljudsko zdravlje.
Meso koje stigne u Agroproteinku više nikako ne može dospjeti na police
'Obrađujemo ga metodom sterilizacije pod temperaturom od 133 stupnja te pod tlakom jačine tri bara najmanje 20 minuta. Ovim procesom od mesa dobivamo mesno koštano brašno i tehničku mast koje se zatim spali', kazao je Heruc te naglasio kako građani nemaju razloga za zabrinutost jer meso koje stigne kod njih više nikako ne može pronaći svoj put do polica trgovačkih centara.
Dovezeno meso prvo istovaruju u prihvatni bazen, nakon čega slijedi proces sterilizacije. Dobiveno koštano brašno i tehnička mast potom se odvoze u cementaru na paljenje, budući da Agroproteinka ne može proizvesti toliku količinu topline potrebnu da se ubije bakterija salmonele.
Od mesa koje spada u treću kategoriju dobivaju se prerađeni životinjski proteini i životinjska mast, a radi se o proizvodima koji predstavljaju osnovu hrane za kućne ljubimce.
Dnevno spale 380 tona mesa
Tijekom prošle godine tvrtka je uništila 17 tisuća tona mesa prvog i drugog stupnja, a ukupno je u Agroproteinki prerađeno 87 tisuća tona mesa. Heruc ističe da su posljednjih nekoliko dana imali veći dovoz zaraženog mesa, ali u usporedbi s dnevnom količinom mesa koju unište radi se o 'kapi u moru'.
'Na dnevnoj bazi spalimo 380 tona mesa. Ujedno imamo još i pričuvni kapacitet, tako da se ne može dogoditi da ne primimo neko zaraženo meso', rekao je Heruc.
Na svaku dojavu inspekcije Agroproteinka šalje svoj vozila, a vozači zaraženo meso odmah upisuju u aplikaciju koja zatim obavještava Ministarstvo poljoprivrede.
Tvrtka od strateškog interesa
'Kada mi preuzmemo lešinu ili zaraženo meso, aplikacija javlja Ministarstvu koje zna gdje se nalazimo i to meso se iz aplikacije briše tek kada je uništeno', rekao je Heruc.
Agroproteinka, naime, ima ugovor s državom. Prema tom ugovori oni su tvrtka od strateškog interesa jer su jedini koji se bave ovom vrstom posla. Heruc tvrdi da zasad nema alternative za uništavanje mesa. Ono se ne može samo zapaliti jer je i pepeo koji ostane opasan kao i samo meso.
'Država plaća zbrinjavanje životinjskih leševa tako da su ljudi prestali samostalno zbrinjavati uginule životinje, što je jako dobro jer bi ih inače odvezli u šumu ili zapalili', rekao je Heruc.
