"Atmosfera koja se stvarala uoči presude i koja je nastala nakon presude me razočarala jer je pokazala da hrvatsko društvo nije demokratsko i nema pluralizam razmišljanja. Pokazalo se da smo etnocentrično i egoistično društvo ispunjeno nacionalizmom i netolerancijom. I dalje se ne ponašamo kao pravna država. Mi ne samo da nismo dovoljno poduzeli kad je riječ o zločinima počinjenim u našim redovima (gospodarske zločine da i ne spominjem), nego svaku presudu međunarodnih institucija koja nam ne ide u prilog doživljavamo kao napad i produkt teorije zavjere", kaže prof. Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dodajući kako ga je kao povjesničara šokiralo to što mediji nisu pisali o tome što se osuđenima stavljalo na teret niti o svjedočanstvima žrtava već su više pozornosti pridavali privatnim životima osuđenika i njihovim odnosima.
Sramotne i egoistične izjave hrvatskih visokih dužnosnika
Sramotnim i egoističnima smatra i izjave visokih dužnosnika Hrvatske koji su isticali hrvatske žrtve u BiH u trenutku kada se govori o zločinima koje su počinili Hrvati. No, kada je riječ o samoj presudi ne smatra da se ona odnosi na državu Hrvatsku niti na hrvatski narod. "Nisam stručnjak za kazneno pravo da mogu s tog aspekta prosuditi je li bilo udruženog zločinačkog pothvata, ali kao povjesničar kažem da je udruženi pothvat postojao između službenog Zagreba i dijela Hrvata u Bosni i Hercegovini", komentira prof. Klasić za Net.hr.
Prema njegovu mišljenju, presuda je velikim dijelom ocjena nedosljednosti politike Franje Tuđmana koji se, kako kaže, u javnim izjavama i susretima izjašnjavao za cjelovitu BiH, a u tajnima u razdoblju od kraja osamdesetih sve do rata u BiH i za njegova trajanja kao jedan od mogućih scenarija spominjao mogućnost "nekakve Banovine Hrvatske u kojoj bi Republici Hrvatskoj bili pripojeni dijelovi BiH". Klasić pritom podsjeća da o njegovim tvrdnjama postoje i dokumenti i izjave ljudi bliskih Tuđmanu.
Rat svih protiv svih
"Ono što je pokazala presuda i što su pokazali i pokazat će brojni dokumenti s Haškog suda jest činjenica da se na području BiH vodio rat u kojem su svi ratovali protiv svih i surađivali sa svima, u kojem su pripadnici svih naroda bili i žrtve i zločinci. Upravo tu činjenicu, koliko god zvučala shizofreno i uznemirujuće, smatram ključnom za okretanje prema budućnosti jer pripadnici svih naroda mogu biti ponosni na neke događaje, a nekih se moraju sramiti. Prvi korak dalje bio bi priznavanje svih žrtava i zločina", kaže Klasić.
Ne vidi da će presuda promijeniti nešto na gore u susjednoj zemlji, jednako kao što ne bi, smatra, promijenila ni oslobađajuća. Svoju tezu podupire činjenicom da je ondje društvo duboko vjerski i etnički podijeljeno te da su podijeljene, primjerice, i škole i kafići. "Ne vidim da išta može biti gore od toga osim da bude rata za koji se nadam da se neće dogoditi", zaključuje.
Kad je riječ o Hrvatima u BiH, smatra da su već godinama u nepovoljnom položaju i da za to, kao i činjenice da nestaju, napuštaju zemlju, mogu kriviti i pripadnike drugih naroda, ali da odgovornost leži na hrvatskoj političkoj i intelektualnoj eliti kako u BiH tako i u Hrvatskoj.
"Zagrebu mora postati jasno, ali ne na deklarativnoj razini, da je Hrvatima iz Širokog Brijega i Mostara domovina BiH, a ne Hrvatska i da pomaganje hrvatskoj zajednici ne smije biti dio izborne strategije u kojoj će dobiti bodove u samoj Hrvatskoj", zaključuje Klasić za Net.hr.
