Bilo je to krajem osamdesetih kad smo rođak i ja, tada desetogodišnjaci, aktivno sudjelovali u izgradnji tada Poštine, a danas T-Comove infrastrukture. U selo se uvodio telefon. Svatko tko je htio telefon, a svi su ga htjeli, morao je platiti tadašnjoj Pošti oko dvije tisuće maraka, a potom prokopati kanal za kabel do svog doma. Uslijedila je, naravno, zajednička radna akcija desetak susida u kojoj su stariji razbijali i raskopavali asfalt, kopali te kanale, a mi mulčići u mašurima odnosili višak materijala.
Nitko nije žalio tih dvije tisuće maraka
Kad su radnici Pošte napokon proveli kabele, a prvi telefoni u selu zazvonili, sreći i veselju nije bilo kraja. Odmah su se izvadili pršuti, sirevi i vino da se dostojno i kako Bog zapovida obilježi taj povijesni dan kad smo se i mi uštekali u bili svit. Nitko nije žalio tih dvije tisuće maraka. "Dalo bi se i četri da je tribalo!", govorili su stariji pogledavajući nas mulčiće. "Valjat će nan dici ako ništa drugo."
Dvadeset i kusur godina kasnije, rođak doživio prometnu. Srećom, bez ozbiljnijih posljedica, ali ipak dovoljno gadnu da ga makne od posla na dva mjeseca. Tako je, eto, čovjek koji u kući inače samo prespava, a sve slobodno vrijeme provodi po polju, bio osuđen na dva mjeseca čamljenja i besposlice u interijeru.
Na scenu je onda stupio frend električar, lokalni "bog za elektrotehniku i kompjutere", sklepao mu za par stotina kuna kompjuter koji je sada trebalo spojiti na internet. Odmah se odustalo od T-Coma i ostalih providera jer su "skupi ka đava", pa su stvar, barem za ta dva mjeseca dok ne ozdravi, riješili stickom "koji ćuća kune ka tele tuđu ditelinu, pa moraš pazit na svaki megabajt".
Iz čistog dišpeta
Što se dogodilo kao posljedica njegovog otkrivanja interneta? Osim što je odjednom počeo ozbiljnije pričati o politici, počeo tematizirati filmove, serije i muziku, znalci bi rekli – kulturno se uzdizati, dogodio se i ram-pump. Još je u fazi konstrukcije, ali nemam razloga vjerovati da je rođak neće napraviti. Ako ništa, samo zato što ga ostali zajebavaju da je Tesla. Iz čistog dišpeta!
O čemu se, naime, radi? Rođaku pored parcela teče potok koji ne presuši ni ljeti. Da bi zalijevao voće i povrće, mora paliti pumpu (na benzin) da bi mu vodu iz potoka bacala do parcele. Na internetu je, pak, otkrio nešto što se zove ram-pump, jednostavnu konstrukciju koja koristi snagu potoka da bi vodu bacala do njive. Ukratko, radi sama od sebe, bez potrošnje goriva. Istina, nema pritisak kao benzinska, ali samo da dovede vodu do parcele, već je obavio pola posla.
Ako mu konstrukcija uspije, a nemam razloga vjerovati da neće, predviđam sljedeći scenarij – svi oni koji ga zajebavaju da je Tesla, dolaze snimati pumpu, pitati ga kako radi, onda grade svoje i dugoročno se potrošnja goriva u selu smanjuje. Ne drastično, ali se ipak, jebiga, smanjuje, pa će se jednog dana dati izračunati i konkretna korist za cijelo selo od rođakovog spajanja na internet.
Pusti skupe providere, daj da razmrsimo Drugi svjetski rat
Vratimo se sada na T-Com i ostale providere "skupe ka đava". Prije dvije godine sam u istom ovom selu imao plan uvesti u kuću brzi internet. Okrenuo sam valjda sto brojeva, popričao valjda sa svim ljudima iz call-centara, ali koju god kombinaciju izveo, cijena bi na kraju ispala duplo veća od one koju plaćam u Zagrebu. Stvar je upravo u onoj infrastrukturi na čijoj smo izgradnji, eto, radili i rođak i ja i koju su nam starci platili dvije tisuće maraka. Ona je danas u vlasništvu T-Coma i dok u većim gradovima još i postoje varijante da se ona zaobiđe, u ovim malim mjestima srca moga te varijante nema, pa moraš T-Comu plaćati telefon da bi tek onda eventualno uzeo konkurentskog providera kojem ćeš plaćati internet. Kako god okreneš, puno je skuplje nego u gradu.
Zašto sve ovo pišem? Zato što nam dolaze lokalni izbori i užasno me zanima hoće li iti jedan kandidat, a posebice onaj HDZ-ov, koji oko svakih izbora svrati malo do sela, potegnuti ovo pitanje. Sumnjam. On mora najprije razmrsiti Drugi svjetski rat, a potom probleme sa Srbima i homoseksualcima iako je posljednji sudionik Drugog svjetskog iz ovog sela umro prije pet godina, a Srbina ili homoseksualca nećeš naći u krugu od pedeset kilometara.
