Suzana Donatov je učiteljica već trideset godina. Ispratila je generacije najmlađih. Učila ih, radila s njima, igrala se, sastavljala testove. No posljednjih je godina počela koristi gotove testove koje roditelji plaćaju, a škole kupuju od izdavača udžbenika.
"Isključivo zbog roditelja. Jer kad roditelj ima dijete u A razredu, prijatelj u B, oni stalno kompariraju. Tu dolazi do pobune. Zašto je to tako, zašto vi tražite ovo, zašto u D razredu ne traže ono" kaže učiteljica Suzana Donatov.
Nije to praksa samo u njenoj školi. Mnogi su učitelji preuzeli gotove testove koji su provjereni i odobreni, kao drugi materijali u nastavi, od strane Agencije za odgoj i obrazovanje, ali moguće ih je kupiti na crno od onih za najniže razrede osnovne škole do onih za srednje.
"Radi veliku štetu svom djetetu prvenstveno. Nema nikakvu korist, znamo da manje-više svi učenici u nižim razredima prolaze s odličnim. Nemaš nekakav rezultat, osim što si direktno pokazao djetetu da si varao i lagao s tim kupljenim ispitima", kaže Slaven Staklenac, ravnatelj Osnovne škole Većeslava Holjevca.
No, cilj često ne bira sredstvo. S jednim od prodavača preko oglasa dopisivali smo se i mi. Raspitivali se o hrvatskom za drugi razred osnovne škole i dobili informaciju da se cjelogodišnji ispiti sastoje od 160 stranica podijeljenih u tri grupe uz koje ide i inicijalni ispit za treći razred. Cijena 300 kuna, u ponudi imaju i matematiku. Drugi prodavač za ispite iz traži 400 kuna.
Slaven Staklenac je ravnatelj osnovne škole u jednom novozagrebačkom naselju, nekad je predavao fiziku.
Kaže kako je svoje testove uvijek sam sastavljao.
"Ne znam jesam li se susreo da je roditelja baš nešto zanimalo specijalno znanje njegovog djeteta. Međutim, uvijek su reagirali samo na ocjenu", kaže ravnatelj.
A trebalo bi biti obrnuto. Znanje je kažu ono što ostaje.
"Mi danas imamo numeričko ocjenjivanje učenika nižih razreda OŠ, ali gle čuda, kad branite doktorsku disertaciju vi ne dobijete numeričku ocjenu nego nešto opisno", kaže Siniša Opić, dekan Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.
Kritiziraju zato trku za ocjenama. Za uspjeh nevažan odnos učitelja, učenika i roditelja.
"Roditelji rade grešku. Prvo pitanje koje postavljaju je koju si ocjenu dobio? Tako dijete shvaća da se rezultat kvalitete njega kao učenika bilježi kroz ocjenu", govori dekan Opić.
Pa kad je ta ocjena loša, počinje se i drugačije ponašati. Prevelika važnost daje se, kaže, materijalnim zadacima, premala drugim vještinama.
"A posljedica neobjektivnog i problema koji proizlazi kad su ocjene nepravedno podijeljene mogu biti katastrofalne za učenike posebice u primarnom obrazovanju", dodaje dekan Opić.
"Ocjena je bitna u trenutnom omjeru stanja za upis u srednju školu, ali ako oni u Ministarstvu to promjene onda bi trebali ići prema znanju", govori ravnatelj Staklenac.
A u Ministarstvu kada ih pitamo za testove koji su dostupni i mogu se nabaviti preko oglasa, što nije predviđeno, upućuju nas na Agenciju za odgoj i obrazovanje. Tamo pak, opet pismeno odgovaraju i kažu da je riječ o drugim nastavnim materijalima čija distribucija nije u njihovoj nadležnosti i da oni potiču nastavnike da sami sastavljaju testove. Od tri izdavača kojima smo uputili upit, javio nam se jedan.
"Svakom daljnjom distribucijom ili prodajom drugih obrazovnih materijala krše se autorska prava nakladnika i svih autora koji su sudjelovali u kreiranju proizvoda. Svaku nezakonitu distribuciju i zloupotrebu materijala najoštrije osuđujemo i na svako saznanje pokrenut ćemo pravnu zaštitu."
A dok je ne pokrenu, ispite se i dalje može kupiti.
"Ono dijete koje će naučiti naučit će i steći će znanje, a ono koje neće da ima petsto kontrolnih neće to riješiti taj na satu", kaže učiteljica Donatov.
Iskustvo će joj pomoći da otkrije rupe u znanju. No, poražavajuća je, kaže, činjenica da se djecu od malih nogu uči zaobilaženju i prevari.
