Tisuće ljudi odlaze iz Hrvatske u Njemačku trbuhom za kruhom i većina njih kazat će kako su njihova iskustva isključivo pozitivna. No, ima i onih koji su iskusili i loše strane "gastarbajterskog" posla.
Portal Fenix piše o 61-godišnjem Mirku Babiću, elektromehančaru i telekomunikacijskom tehničaru iz Gunje, koji je nekoliko godina radio u Njemačkoj te doživio ondje neka loša iskustva.
Slovenski oglas za posao u Njemačkoj, a firma u Slovačkoj
On se u ljeto 2016. godine javio na natječaj jedne tvrtke iz Maribora za posao električara u Njemačkoj. Primljen je iz prve, a uvjeti su bili vrlo solidini: satnica od devet eura neto, ukupno 19.000 eura neto te stan, automobil, gorivo i tjedan dana u mjesecu kod kuće - sve na trošak tvrtke. No, već prilikom potpisivanja ugovora u Mariboru, Babić je naišao na prvi nesporazum jer se radilo o slovačkoj tvrtki sa sjedištem u Bratislavi.
"Ugovoreni iznos plaće je 400 eura bruto? Stari radnici kažu "Nije to ništa, formalnost, neće biti problema, oni rade više od godine", i nakon njihova uvjeravanja, potpišem", kazao je Babić.
Za prvi posao on i kolege nisu dobili prolaznu ocjenu jer nije bio završen u roku, a Babić i jedan kolega kolega prebačeni su na posao bravara. Kada se pojavila potreba za još radnika, doveo je jednog mladića iz susjednog sela te kasnije još trojicu uputio u Audijevu tvornicu.
"Nije im se svidio posao i vrate se kući, napravili gazdi trošak od otprilike 550 eura, od gazde jezikova juha, a tek sam zadobio povjerenje na temelju dojava od kolega s kojim radim. Taj trošak gazda je meni odbio od plaće", razočarano je ispričao za Fenix.
Gazda mu nije htio isplatiti plaću
Potom je na poziv jednog poznanika iz Rastatta prešao na drugi posao zbog čega se njegov gazda iz Maribora naljutio i tražio da Babić odradi otkazni rok, što ovaj nije htio. Problem je, kaže, nastao kada je električar s kojim je radio otišao na edukaciju pa je sav posao pao na njega, uključujući i narudžbe materijala na njemačkom jeziku kojim se nije služio.
Međutim, ni priča sa slovačkom tvrtkom nije bila završena.
"Uredno sam dobio plaću za kolovoz, ali plaća za rujan nije mi sjela. Kontaktirao sam kolege koje su ostale u Rastattu, oni su mi potvrdili da su dobili plaću i da bih trebao dobiti i ja. Zvao sam gazdu u Maribor, na što mi je odgovorio da za mene nema plaće, jer sam ga dva puta prevario i nanio mu štetu. Prvi put kada su tri dečka, na moju preporuku, otišla na gradilište i isti dan dali otkaz, što mu je pričinilo direktnu i indirektnu štetu, i drugi put što prema dogovoru nisam otišao u Berlin i ispoštovao otkazni rok", pojadao se Babić te dodao kako je gazdi zaprijetio tužbom i davanjem priče u novine jer mu je na koncu pristigla plaća za rujan bila umanjena oko 550 eura.
Supruga ga nagovorila da se vrati u Hrvatsku
Na koncu se zaposlio u osječkoj tvrtki kao izaslani radnik i s plaćom u kunama. Štedio je, kaže, oko 6000 kuna i bio šest dana u mjesecu kod kuće, a na nagovor supruge ove je godine ostao u Hrvatskoj.
Najgore iskustvo, kaže, bilo mu je dok je radio u Ettlingenu gdje je sam plaćao ležaj u prašnjavoj sobi s četiri kreveta i kuhinjom od tri četvorna metra koju su koristila još trojica iz druge sobe.
"Uvijek su stanovi za radnike u potkrovlju ili u vlažnom podrumu. U sobi Rumunj, Poljak, Bugar i ja. S Bugarom sam se mogao malo sporazumijevati, Poljak hrče gore nego motorna pila, srećom otišao je nakon mjesec dana. Takav smještaj plaćaš 270 eura", kazao je Babić te poručio mladima da ne prihvaćaju bilo kakve poslove u Njemačkoj već da se prethodno dobro informiraju kamo i kod koga idu.
